|
Kristian Kreković
Prije par dana moj prijatelj Darko Žubrinić, profesor matematike na Fakultetu elektrotehnike i računalstva u Zagrebu, skrenuo mi je pažnju na slikara Kristiana Krekovića koji je rođen u Koprivni kod Modriče. Iako Kreković spada među najpoznatije svjetske slikare, šira javnost o njemu donedavno nije znala ništa. Zato zahvaljujem svome prijatelju Žubriniću na trudu koji je uložio dok je prikupio podatke o Krekoviću i napisao o njemu priloge na svojoj stranici.
Pošto se radi o svjetski poznatom slikaru, koji je rođen u našem kraju, mislim da bi bilo zgodno i posjetitelje garevačke stranice upoznati s njime. Iako je Kreković rano napustio Modrički kraj tako da se u njegovom životopisu Modriča i ne spominje, osim u podatku o mjestu rođenja, nama bi najzanimljiviji bio baš taj dio. Zato bi mi bilo drago kad bismo o tome saznali bilo kakav podatak od posjetitelja ove stranice.
Kristianov otac je bio Ličanin, po zanimanju šumar. Kristian se rodio u 1901. godine u Koprivni a djetinjstvo proveo u Tuzli. Studirao je slikarstvo u Zagrebu, Beču i Parizu. Portretirao je mnoge poznate ličnosti: Mahatma Gandhija (1931. u Parizu), englesku kraljicu godine 1938., i to na njenu molbu, španjolsku kraljevsku obitelj (kralj Juan Carlos i kraljica Sofija), švedsku kraljevsku obitelj, rumunjsku kraljicu Mariju i Karađorđeviće u Beogradu.
Godinama je živio u Peruu i slikao Južnoameričke Indijance. Od 1965. godine pa do smrti 1985. godine živi u Palma de Mallorki, gdje je 1977. dao izgraditi Museo Palma de Mallorca u koji je smjestio svoja umjetnička djela.
- o -
Da ja ne bih zvučao pristrano, navodim članak uglednog knjižvenika i poznavatelj likovne umjetnosti, Manuel Alvarez de Sotomayora.
Kada se sretne nekog od onih ljudi krepka, uspravna i intenzivna života; kada se naiđe na jednoga od onih neukroćene volje i nepromjenljiva poziva, osjeća se ogromno poštovanje, kakvo je pjesnik osjećao pred gorostasom. Čovjek takve građe već dugo živi među nama, nu, uza sve to malo je poznat od Majorkinaca i, štoviše, ponekad je krivo shvaćen.
Kristian Kreković je hrvatski slikar, rodoljub iz jednog potlačenog naroda, čovjek iz puka, koji je sam sebe educirao, koji je već od svoga djetinjstva zacrtao sebi pravu liniju ozarenosti, studija, neumornog rada, i koji još uvijek, i nakon mnogo godina stradanja, uspjeha, razočarenja i borba, bez predaha slijedi k svome cilju, koji je sebi postavio: Svjetski Mir i Novi Preporod.
Kreković je rođen pred mnogo godina u Hrvatskoj, kada je njegova domovina tvorila dio Austro-Ugarskog carstva. Rođen je u skromnoj obitelji, usred gustih šuma i romantičnih planina. S neslomljivom voljom, bez novca, bez zaštitnika, mladi Kreković smjestio se u Beču zadnjih valcera, da se osamljen bori u Akademiji lijepih umjetnosti, koju su već onda bili poplavili valovi kubizma, ekspresionizma i dadaizma... Kreković se osjeća klasikom, nastavljačem talijanskog Preporada i španjoslkog realizma, i nije se pomirio s lakoćom i zabludom onog slikarstva koje je zaboravilo crtež i strogost znanja.
Otputuje u Pariz, gdje je triumfirao kao portretist i gdje grozničvo radi na ideji Novog Preporoda, stvorivši preko 300 velikih slika i na stotine studija za svoj fabulozni "Panageion", s likovima najvećih genija čovječanstva. Kreković, bogat, slavan, s divnim ateljeom, nu, uza sve to, on osjeća jezu svoga vremena: rat se svakoga dana sve više grozi. Europa strepi, a istovremeno se baca u bratoublački rat. Po savjetu svojih prijatelja, slikra, da spasi svoja djela, preseljava u Beograd. I tamo ga je čekao njegov udes: 6. ožujka 1941. Nijemci su razorili Beograd i cjelokupno Krekovićevo djelo nestaje u plamenu i dimu. Sve, apsolutno sve, što je ostvareno kroz dvadeset godina njegovih nadahnuća, nestaje pod prijelazom zrakoplova i borbenih kola.
Bez ičega, Kreković, kada završi rat, pojavljuje se u Veneciji; nema ništa, osim dobrih oprijatelja. Jedan od njih predstavi ga švedskom kralju Gustavu V., koji mu povjeri svoje portretiranje, i tako mu ponovno otvori vrata k slavi i novcu. Ali, što je bila ondašnja Europa? Ruševine gradova, ruševine duša, ruševine umjetnosti. I slikar se ponovno ukrcava u Novi Svijet. I u Peruu nastavlja svoj veliki motiv, svoje veliko nadahnuće. Kreković, hrvatski slikar, postaje slikar antiknog Perua, Perua Sinova Sunca, fabuloznog Imperija Tahuntinsuyo. Pod njegovim kistom pojavljuje se zablještajući svijet Inka, Kechua, Mochika, Azmara... Njegove slike daju život onom sjaju keramike Nazka, blještavost zlatnome nakitu svećenika Lambayeke, tajnovitost prinčevskim Djevicama Sunca, mnogobojnost tkanju od pamuka i vune... I njegovi modeli isti su Indiosi, potomci podanika Inka, koji još uvijek žive na visoravnima i uvalama Anda, gdje je Kreković imao svoj stan i svoj atelje.
Bio je gost predsjednika Republike, koji se oduševljavao njegovim slikama, i njegove su slike bile reproducirane u enciklopedijama i povijesnim knjigama. Kreković je navjerniji ilustrator one čarobne južnoameričke kulture Sinova Sunca.
I jednog lijepog dana Kristian Kreković, nakon što je završio ciklus južnoameričkih Indiosa, prelazi Ocean i nastanjuje se među nama. Dolazi okružen svojim slikama, koje su bile izložene u mnogim muzejima svijeta, povodom njegove svjetske turneje s izložbama od 1955-1958. Također svojim crtežima i umjetničkim djelima koja je uspio sabrati i spasiti. Nastanjuje se u Palmi, gdje otvara svoj muzej. Tu, u Son Fusteret-u, usred Sredozemlja, nalazimo zablještujući svijet, koji je zadivio Pizarro-a i Almagro-a, svijet Atahualpa i Manko Kapak-a. Na tisuće turista posjećuju ga kroz čitavu godinu.
Međutim, Kreković, u znak zahvalnosti za mir, koji uživa na našem otoku, zamišlja stvoriti i nama darovati čitavo blago slika, crteža, namještaja, platna i umjetničkih predmeta, koje je sabrao. Sve će to ostati ovdje, i pripadat će svima nama. I on povećava svoju namisao, pa mu nije dovoljno ono, što je bila civilizacija Inka; sada on misli, da njegovo slikarstvo duguje posebnu počast Španjolskoj, i posvećuje jednu veliku dvoranu slika najpoznatijima i najvećim ljudima u povijesti naše domovine: fray Bartolme de las Casas, Cristobal Colon (Kristofor Kolumbo), Elcano, El Cid, Jaime I., Ramon Llull... I zajedno s njima, španjolski narod, ljudi i žene raznih predjela naše domovine.
Sve ovo, zajedno s nacrtima i crtežima svoje stare zamisli hrama Univerzalnog Mira, sabrat će u svome muzeju-zakladi u tri velike dvorane, prepune povijesti, evkoacija i umjetnosti. I sve ovo bit će predano gradu, otoku, narodu.
Ovo je u glavnim crtama, život i djelo jednog čovjeka, koji živi u Palmi i kruži usamljen među nama.
- o -
Na kraju, citirat ću i samoga Kristiana Krekovića koji nam govori nešto o njegovim nazorima i o poznanstvu s Gandhijem:
Naslikao sam njegov (Gandhijev) portret i crvenom kredom izradio jednu studiju u naravnoj veličini za vrijeme njegovih meditacija. Portret sam izradio 1931. u Parizu, gdje je on bio na prolazu u London u borbi za oslobođenje Indije od britanskog Imperija. Gandhi je pokazivao veliko razumijevanje za moje ideje i za moje umjetničko stvaranje. On je posebno volio moj projekt "Akademija Titana", jednu novu visoku školu, posvećenu novom odgoju i pripremanju mladeži sa svih pet kontinenata za ideju svjetske renesanse, svjetske federacije i konačnog mira; a posebno je prihvatio moj prijedlog za tu akademiju, da se u njoj obligatno govori i podučava samo na usavršenom "esperanto" jeziku. Zbog toga bi majke, kao i sve početne škole cijeloga svijeta, morale podučavati djecu u dva jezika, jedan materinski, a drugi internacionalni jezik, jednak za cijeli svijet. Taj jezik bi se morao još mnogo obogatiti novim riječima i pisati fonetski sa 40 latinsko-grčkih slova, tako da se u cijelom svijetu ta slova izgovaraju i pišu na isti način. Isto bi vrijedilo za pisanje brojeva.
Prilikom svojih posjeta atelijeru u Parizu Gandhi bi govorio svojim pratiocima: "Isto kao što postoje akademije za vojnu obuku, isto tako treba osnovati akademije s obukom za mir. Istom tako pripremljena mladež moći će započeti vijek nove renesanse i sporazumijevanje bez prolijevanja krvi". Mi smo se obojica zanosili istim idejama, zato je prihvaćao moje velike projekte.
-o-
Više o Kristianu Krekoviću možete pronaći na adresama:
www.hr\darko\etf\art.html#krek,
|