 Da
nije nepoznatih i manje poznatih pisaca, mnoga manja mjesta i "obični"
ljudi ne bi nigdje bili zabilježeni. Veliki pisci – velika mjesta. I
obrnuto. Da bismo pročitali nešto o Modriči, Šamcu, Odžaku, Gradačcu i
sličnim mjestima, trebamo pročitati što su pisali manje razvikani
književnici.
Ako izuzmemo Šamčane, malo je onih koji su čuli za Matu Blaževića. A on je ipak našao svoje mjesto i u "Enciklopediji pisaca Jugoslavije" i u "Hrvatskom biografskom leksikonu". Opširnije o njemu su pisali Ivo Balentović, književnik iz Županje u knjižici "U sjeni zaborava", i Ilija Stanić (moj punac) u knjizi "100 godina Osnovne škole u Basanskom Šamcu". Preko njih sam se i ja zainteresirao za Matu Blaževića i, služeći se njegovom bibliografijom, puno toga pronašao i kopirao.
Skoro sve sam pronašao u Sveučilišnoj knjižnici
u Zagrebu.
Bila je to senzacija kada je 1937. godine Srpska kraljevska akademija nagradila nepoznatog književnika - brijača iz Bosanskog Šamca. Njegov roman "Zaboravljeni grobovi" proglašen je romanom godine. Ta mu je nagrada omogućila da mu kratke priče budu objavljene u mnogim časopisima. Objavio je dvadesetak kratkih priča, a drugi roman "Izgubljene bitke" objavila mu je "Matica hrvatska" 1944. godine. Vjerojatno zbog toga "grijeha" nije mogao poslije drugog svjetskog rata objaviti niti retka.
U "Zaboravljenim grobovima", Mato piše o stradanjima Bosanaca u Italiji u prvom svjetskom ratu. Roman je zanimljiv, lijepo napisan, poučan i istinit. Za njegovo drugo izdanje 1994. godine pobrinuo se dr. Stjepan Blažanović. Nije mogao izabrati goru godinu da objavi roman koji hvali srpsku vojsku. Da je pričekao koju godinu, danas bi imao bogatu potporu tome poduhvatu.
|
