MLADOST–GAREVAC (1967g.)

S lijeva na desno stoje:
Stanić Jozo (Grga), Pavić Benjamin (Benjo), Marić Pavo (Mušin), Radonjić Marko, Gagulić Pavo (Glista), Bajić Anto (Bišćan), Andrić Marko (Pubika), Radonjić Ilija – trener (čika Iljo).
Drugi red s lijeva na desno čuče: Radonjić Mladen (Pita), Šerić Vlado (Zuco), Andrić Jakov (Pindžo), Burić Anto (Kajcarin),.
Leže s lijeva na desno: Stanić Niko (Nidžur) i Radonjić Mato (Kukura).

Nogometni turnir u Dubici kod Odžaka, 1967 g.

Moj prijatelj, Niko Stanić (Grgin) rado navrati na kavicu i par riječi prijateljskog razgovora. Tom prilikom ukratko pretresemo zbivanja u zavičaju.
Pošto je vrijeme pred sam početak Svjetskog nogometnog prvenstva u Njemačkoj, nogomet je nezaobilazna tema. Tijekom razgovora Niko vadi iz torbe jednu sliku i list ispisnog papira, razmotaje papir i kaže:
- Daj molim te objavi ovu sliku, mnogi će se rado prepoznati i prisjetiti događaja iz mladosti.
- Pretpostavljam da je to slika reprezentacije iz našeg djetinjstva.
- Ma to ti je ponos Garevljana, ekipa iz vremena kad smo svaki osobno prali doma dresove, čistili i održavali kopačke. Ova je nakon utakmice u Dubici. Znaš kako smo se mi prevezli do Dubice u vrijeme kad je nastala ova slika?, kaže Niko, šireći osmjeh i zjenice od uzbuđenja koje sjećanje priziva.
- Autobusom.
- Ma u ta doba nismo u autobus ni zavirili, nismo znali ni kako autobus iznutra izgleda.
Platonom, prijatelju moj, konji nas vukli da se prašina za nama vila, a iznad prašine se viorio barjak. Balegovljani se čudili, vele ljudi:
- Koji su to, ma koji su to ako za Boga znate, oblak prašine i barjak kroz selo projuriše, čeljadeta vidjeti je bilo teško. Samo cika, vika, pjesma i neka flaša svjetluca među njima stopiše se u galopu konja ispred dugog bijelog tunela prašine. Eto takvi su bili Garevljani. Kad Anto Mašić potjera konje, to ti je k΄o svjetlica. Bilo, pa se danas spominje.
- Nego objavi ovu sliku i nadimke, jer znaš mi smo ti Garevljani polovični bez nadimka.
Ma pitaj badava za nekog čovjeka u Garevcu po imenu i prezimenu, toga nećeš naći. Uzalud ti ime i prezime kad ljudi pitaju:
- A nadimak, znaš li mu nadimak, znaš li mu makar ćaćin nadimak? E gdje si ti doš΄o ovdje
pitati za tog i tog. Nadimak reci i stvar je riješena.
- Dobro, pobro reci ti meni kako završi ta utakmica?
- Utakmica je lijepo završila, fino smo su nas k΄o ljude dočekali, pogostili, odigrali utakmicu i
rastali se opet kako dolikuje.
- Okolišaš pobro, jesu li vam mrežu izrešetali?
- Neću reći rezultat, da vidim tko će se od učesnika sjetiti i javiti.
- Nećeš reći, k΄o da ima istine u priči koja kaže da ste se preko gaza rijeke Bosne vratili,
niste htjeli dizati prašinu, jel΄ da?
- Mmmmmm, nećeš iščupati rezultat. Ja. I pozdravi mi moje Garevljane i tvoje Kladarce ma
gdje bili.
- Nije mi ostalo druge nego da ti udovoljim, a vi čitatelji sudite.

Vlasnik slike je Niko Stanić, 10000 Zagreb, Borovje 23a, e-mail: josta@zg.htnet.hr