| Vjerovati danas u zajednici Mnogi kršćani danas, na žalost, imaju obrambene stavove prema svijetu i drugima, pa i prema kršćanskoj zajednici kojoj pripadaju ili još bolje - misle da pripadaju, jer žele sasvim osobno, privatno, egoistično živjeti svoj život. Privatizacija života, obitelji, rada, koja najviše dolazi do izražaja pretjeranim individualizmom, kao npr.: ne miješaj se u moj život i moje poslove kao što se ni ja ne miješam u tvoje! itd. Ima vleiki utjecaj i na život nas vjernika. To je zapravo reakcija na nekadašnji način života po modelu krutih pravila, patrijarhalnog gledanja, gdje je zapravo premalo bilo prostora i vremena za osobu, a previše za uniformnost, za manipuliranje drugima. Ako je tada čovjek bio ograničen u svojim životnim opredjeljenjima i izborima, živio je po načelu : Kud svi Turci, tud i mali Mujo! Danas se ide u drugu skrajnost individualizma, pretjeranog naglašavanja slobode, savjesti, privatnog života, vlastite odgovornosti itd. kao da je čovjek autentična ličnost samo ako više naglašava samoga sebe, često nažalost na štetu samoga sebe, a time i života zajednice. Bit zatvoren u sebi, grčevito se braniti od drugih, ne imati što ponuditi drugima u svakodnevnom životu i radu, još više u vjerskom iskustvu i druženju s Bogom, a niti s čovjekom, pokopati talente koje nam je Bog dao. Postaviti se dijaloški prema životu, prema Bogu, prema čovjeku, znajući «gledati očima vjere» sve oko sebe i u sebi jer drugi su za mene vjernika: Moj bližnji, moj brat, skojima se poistovjetio sam Isus kada je rekao : « Što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste» (Mt 18,3). Drugi je onaj kojega trebammo voljeti svim svojim bićem kao što i nas Isus voli (Mt 22,34-40). Drugi je prilika da komuniciramo s njime, u zajedništvu s njime, s Bogom. Drugio je onaj s kojim ćemo biti osudjeni ili spašeni (Mt 25,31-46). Drugi je dar Kristove ljubavi da mu iskažemo svu pažnju i ljubav, kao što je Krist poslan kao dar od Oca. |
