|
Današnje vrijeme je sasvim izvjesno vrijeme buke i zaglušivosti. Jednim dijelom zasluga je to tehničkih dostignuća a drugim dijelom je naša neobuzdana žurba u kojoj ne nalazimo vremena za samo pet minuta sabranosti i – šutnje. Udaljili smo se i od tišine i od osluškivanja. Radosna je ipak činjenica da gradski čovjek sve više spoznaje veličinu i potrebu mira i tišine, što je očevidno u sve češćem bježanju iz grada vikendom , ali i odabirom mjesta stanovanja izvan gradske buke i vreve. Ako i Vi sami ipak pronadjete malo vremena za sebe u tišini, možda će vam dobro doći ovo par misli koje iz tišine izroniše,ali nas i ponovno uranjaju u nju!
T i š i n aTišina srca je prostor u kojem se Bog susreće. Samo u tišini srca smo pripravljeni za uvijek na nas usmjereni Božji pogled. Gospodin nam govori tek kad smo tihi. Tišina nas uvijek postavlja na pravo mjesto. Tišina dariva pogled u daljinu i duboko razumijevnaje. Tišina nas blago oslobađa od nas samih. U tišini nam se srce budi. Tišina nam otkriva nutarnji sjaj čovještva. Bog nas svojom Ljubavlju obasipa tek kad smo postali tihi. Nutarnju čežnju svijeta moći razumjeti, uspjet će nam tek ako smo tihi. Gospodin dolazi do riječi u našoj tišini. Bog je u nama jedino u tišini mnogo više nego mi sami to možemo iskusiti. Postavši tihi, smijemo Boga gledati. Ljubav stvara tišinu. Tišina stvara da ljubimo. Ako smo tiha srca, čitav svijet će nam se činiti kao jedno svetište. Tišina je gorljivo upućivanje na Gospodina, koji ispunja svemir. Tišina daje jednom biću potreban životni prostor. Gospodinov pogled, koji trajno počiva na nama, sastoji se od nedokučive, a ipak vidljive tišine. Postavši tihi vidimo samo Gospodinov zahtjev. Mi sami ne zahtijevamo ništa više. Tišina je ljepota, jer ona odražava ono vječno, neprekidno. Tišina govori da je Gospodin vječan. Bog se brine z anas, ali nam to tek tišina kaže. Čovjeku u tišini se otvara Gopodionovo otajstvo. Spoznati da je Gospodin tu, dostaje biti utiđini. Ovo je iskustvo tišine: Bog je beskrajan. M.GERTRUDIS SCHINLE
|
