I kada nam teta Marija danas priča, a ona to još uvijek može sasvim dobro i napeto i sa sjajem u očima, tada prošlost  postaje opet živa, jer prisjećanja na djetinjstvo, mladenaštvo i na dugi životni put su njena omiljena tema. Uvijek iznova se vraća na činejnicu da se sve te godine uvijek dobro slagala sa svojih petero braće i sestara, svađe i nesloge među njima gotovo da i nije bilo. Teta Marija posjeduje veliku vjeru. Svoje postojanje usmjeriti u nasljedovanje Kristovo, bio je i jeste njen životni cilj. I tako je u onom trenutku kada je njen otac umro dala jedan zavjet, čije težine tada sigurno nije bila potpuno ni svjesna.»Svoju majku neću nikada samu ostaviti!», tako se zavjetovala, « tako dugo dokad budem mogla njegovaću je i o njoj se brinuti.»

 I tako je njena majka  doživjela  96 godina, a teta Marija je svoju riječ održala. I kada su svih petero braće i sestara napustili kucu , ona je ostala sa majkom. Nikada se nije udavala, mada su kandidati dolazili na vrata.  

 Uskoro je majka postala bolesna, i sa 73 godine njeno zdravlje je postalo jako kritično. Liječnici su naslućivali najgore.  No, «debela baka» je bila čvrsta. Opet se oporavila, ali ipak se nije mogla dići iz kreveta. Problemi sa srcem i slabost u nogama su je zauvijek prikovali za krevet.

  Više od dvdeset godina njegovala je teta Marija svoju majku sa strpljivošću i ljubavi. «Debela baka» je bila iznad svega vrlo zahvalna bolesnica. Kad god sam je posjećivao, a to sam češće činio, uvijek je bila dobre volje, ljubazna , zanimajući se za mnoge stvari. Do u  visoku starost čitala je dnevne i crkvene novine, ponekad je pogledala nešto na televiziji a iznad svega je pisala pisma na različite adrese. I mada teti Mariji nije preostajalo mnogo vremena za osobne potrebe, danas ona kaže: « Ako bih još jednom takvu odluku trebala donijeti, isto bih učinila!»  Jer Božju zapovijed  «Poštuj oca i majku...» u pravom smisli riječi sam za životnu zadaću sebi postavila, i uvijek sam to rado činila. Naravno da je bilo briga i problema, gdje ih nema, ali nas dvije smo sve to zajednički podnosile, radost i tugu zajedno dijelile . U jednom izvjesnom smislu za obje nas bio je to ispunjen život».

   I kada je majka umrla, teta Marija se nije mogla s tim pomiriti. Bila je , kako bi se to danas reklo,malo izvan sebe. Tek nakon mnogo vremena shvatila je da više nema najdražeg bića uz nju.   Ali njena čvrsta vjera daje joj pouzdanje da će jednom , ne samo njenu majku, nego i ostalu braću i sestre, od kojih jedan brat još živi, u vječnoj domovini opet vidjeti.

 Prijevod s njemačkog: Grgić M.                                                                                   Autor: Hans Orths