| Gospodine, spadam među ljude koje nazivaju starcima. Već je večer moga života. Noć se približava. Ne ostavi me sama u mojim posljednjim koracima. Nekad mi je život bio vrijedan i osmišljen. Radio sam, trpio i djelovao. Ono što sam učinio ostalo je daleko. Sačuvaj me molim te od ogorčenosti, Od težnje da pokažem svoje znanje i sposobnosti, Od opasnosti da tvrdim kako je sve bilo u redu. Želio bih naučiti da stvari i bez mene teku. Želio bih oslanjati se samo na tvoju dobrotu. Ne ostavi me nikada! Napušta me snaga. Bolesti me iscrpljuju. Smrt je predamnom – neizbježna. Molim te da me zaštitiš od okorjelosti, Od bježanja u iluzije, Od žudnje za lažnim nadama. Želim prihvatiti što mi šalješ Da stupim na novu stepenicu I da budem spreman kad me preobraziš. Živio sam među ljudima. Sad postajem osamljen.Moji prijatelji umiru. Niko me ne treba. Svatko ide svojim putem. Molim te pomozi mi Da se ne zatvorim, Niti da se u svašta miješam, I da ne sažalijevam samog sebe. Želio bih djelovati u tišini, Druge ljude pred sobom zastupati. Daj mi riječi za to. Skriven sam u tvojoj ljubavi. Pomozi mi ljubiti Gospodine, Daj mi bezbrižnosti.Prepuštam se tvojoj ruci. Daj mi vedrine. Ti si izvor radosti. Daj mi dobrote. Povjeravam se tvojoj dobroti. Pomozi mi smirivati napetosti među ljudima, Zavađene miriti, Tješiti ranjene i napuštene. Gospodine, otkupitelju moj, Pomiritelju i tješitelju moj. Blagoslovi me i čuvaj I daj mi svoj mir. Svi ćemo jednom ostariti I smiriti se I znat ćemo što je bitno, A što se može ostaviti nekažnjeno. Naše će se oko jednom smiriti, Naš korak zaustaviti, i zalazak sunca Obojit će našu večer. Poznajem jednog starca Koji je uvijek nosio teške terete I nikad nije bježao od truda. Mislim na njegovo smireno lice, Na poznavanje mnogih osamljenih putova. Život mu je bio težak i bijedan, Ali je nježni zvuk njegova glasa Izražavao dobrotu bez gorčine. Jednom ćemo ostarjeti i umoriti se. Molimo da naši glasovi postanu nježniji A naša lica vjesnici mira Viola Renvald, Finska | 