|
Za sreću ti nije potrebno mnogo!
Zaustavimo se za trenutak-dva,nadjimo toliko vremena da se u oovoj zurbi i
stresu zapitamo koliko nam je zaista potrebno za srecu? Da li se srecu moze
kupiti silnim novcem,ili osvojiti misicama i snagom? Ili su dovoljne male
stvari u kojima iznova u sebi otkrivamo ono dijete u nama koje je sretno
upijalo tople
Naša zemlja je lijepa!
Bog ju je stvorio,
I priroda je predivna;
Jer ona je dio
Davnog Stvaranja.
Ali trebamo li za to
GODINU PRIRODE,
Šume i drveta,
Stručaka i cvijeta?
Bog nam dade ipak
Oči za gledanje,
Uši za slušanje,
Ruke za dotaknuti,
Noge za setnju.
Radovati se njenoj ljepoti,
Za to imamo svakodnevno priliku.
I životinje su također
Dio ovog Stvaranja.
A trebamo li zbog toga
GODINU ŽIVOTINJE,
Ptice i mačke,
Psa i konja?
Radovati se njima,
Brinuti se o njima,
Za to imamo svakodnevno priliku!
Čovjek je Božje stvorenje
I tako dio njegovog Stvaranja.
Bog ga je stvorio na svoju sliku.
Osposobio ga
Duhom, dušom i tijelom.
Ali trebamo li stoga
GODINU ČOVJEKA?
Da se ljudski ponašamo,
Za to imamo svakodnevno priliku!
Život nam je od Boga
Preko roditelja darovan.
Iako to ponekad
Ne nalazimo lijepiom idobrim,
Ipak je vrijedan življenja:
Jer ima svoj smisao,
I svaki je svoju zadaću
Za ispuniti primio.
Ali trebamo li stoga
GODINU ŽIVOTA?
Da bismo to spoznali,
Da bismo život štitili,
Duhom ispunili,
Rasli i plod donosili,
Za to imamo svakodnevno priliku.
Dijete je dio nas samih;
Darovano nam je
Kao dar i zadatak.
Potrebno je naše ljubavi i pažnje,
Obraćanja i zaštite,
Odgoja i prisnosti.
Ali trebamo li stoga
GODINU DJETETA?
Od njega radosnog
I vrijednog čovjeka stvoriti-
Zato imamo svakodnevno priliku1
I mladi su isto tako
Dio nas samih,
Dio naše obitelji.
Naši mladi su nam potrebni
Da bismo od njihvog elana,
Od njihovog oduševljenja,
Od njihovog traženja ljudskosti,
Bili poneseni za nova stvaranja.
Ali trebamo li stoga
GODINU MLADIH?
Njima svoje znanje
I svoje iskustvo
Predati za njihovo putovanje,
I zaštiti ih,
Kad god nas trebaju,
Zato imamo svakodnevno priliku!
Čovjek i žena čine
Bogomdano jedinstvo.
Oni su prastanica ljudstva.
Oni ispunjaju obje
Od Boga željene zadaće.
Ali trebamo li stoga
GODINU ŽENE,
GODINU MUŠKARCA?
Odati im priznanje,
Njihov rad cijeniti,
Zato imamo svakodnevno priliku!
Stariji su dio naših obitelji;
Trebamo ih isto tako kao i mlade,
Da bismo se učili od njihovog rada i iskustva.
Ali trebamo li zato
GODINU STARIH?
Svoju pažnju
I poštovanje im pokazivati,
Za to imamo svakodnevno priliku!
Invalidi su također
Dio naših opbitelji,
Oni nam pripadaju.
Ne trebamo ih se sramiti.
Oni se nemoraju niti skrivati
Niti ih moramo skrivati u četiri zida,
Oni su ljuda kao ti i ja1
Doduše potrebna im je naša pomoć
I naše razumijevanje,
Ali trebamo li stoga
GDOINU INVALIDA?
Da bismo ih prihvatili
I kao s ljudima postupali,
Za to imamo svakodnevno priliku.
Uostalom:
I ti sam možeš njima pripadati.
Potrebni su nam seljaci, radnici,
Zanatlije.Liječnici i učenjaci,
Umjetnici i istraživači,
Službenici i političari.
Ali trebamo li zato
GODINU SVIH NAVEDENIH?
Njihov posao priznati
I njihove zasluge cijeniti,
Za to imamo svakodnevno priliku!
Potrebna nam je tehnika,
Koja nam treba služiti,
U svim životnim područjima,
Našla je svoje mjesto
I ne možemo je tek tako odagnati.
Možemo je upotrijebiti
Kao balgoslov i kao prokletstvo.
Ali trebamo li stoga
GODINU TEHNIKE?
Da bismo je smisleno upotrebljavali
Po planu Stvoriteljevom.
Za to imamo svakodnevno priliku!
Do sada posvećene GODINE
Nisu nas spasile od
Prirodnih i ljudskih nesreća.
Mnogo više su koristile
Političarima i organizacijama
Da bi se profilirali.
Da bismo danas, u vremenu
Nametnutih normi i uspjeha,
Žurbe i stresa,
Bogatog društva i
Očuvanja posjeda i imanja
Uopće još mogli preživjeti,
Potrebno nam je sasvim jednsotavno
Svakodnevno ljudskost
Suosjećanje i razumijevanje,
Nutarnje zadovoljstvo,
Radost u malim stvarima,
Da bismo se mogli obradovati,
Sasvim običnim danima,
Sasvim običnom suncu,
Sasvim običnim ljudima,
Sasvim običnim stvarima.
Zato:
Jednostavne stvari
Koje čine sretnim su:
Prići jedni drugima,
Razgovarati jedni s drugima,
Slušati jedan drugoga,
Razumjeti jedni druge,
Prihvaćati jedni druge i povjerovati im,
Jedni druge voljeti i praštati.
Često nedostaje samo:
Prijateljski pozdrav,
Jedna lijepa riječ,
Pogled razumijevanja,
Stisak ruke,
Ruka pomoćnica.
Vidiš dakle:
Za svoju sreću
Ne trebaš tako mnogo;
Sve ti stoji pred vratima!
Ne čekaj,
Učini nešto;
Priđi jednostavno drugima:
Djeci,
Mladima,
Starima,
Obrazovanima,
Neobrazovanima:
Svi te trebaju.
Pričaj, igraj, pjevaj, smij se i pij,
I raduj se s njima.
I kad budu nekad žalosni
I kad im se bud eplakalo
Tad im pokaži
Da suosjećaš s njima.
I ako ti tada suze pođu
Pusti ih da teku,
I nemoj ih se sramiti.
Priđi tako ljudima;
Postupi ljudski.
I začudit ćeš se
Kako ćeš i sam postati čovjek!
Postat ćeš sretnijim;
Postat ćeš zadovoljnijim!
(© Heinz Pangels, 1981)
|