S U M NJ A

Idem tako svojim putem kroz dan.
Gledam ljude, slušam ih.
Radim što moram raditi
I vjerujem da mi ponešto uspije.
Ali Bog je vrlo daleko.
Ne osjećam ga. Ne čujem ga.

Razumije se Gospodine,
Ja znam da si Ti sveti Bog.
Znam da me tvoja daljina vara
I da si ti sasvim blizu.
Razumije se ja znam da me ti izazivaš,
Da me ispituješ, da moju nevjeru optužuješ.
Znam, naravno,
Da nisam nigdje zaštićen osim kod tebe.

Ali ja živim kao da sve to nije istina.
To je ono:Meni je to nevažno,
Iako to znam.
I kad ti govorim
Iza riječi stoji neka praznina.

Možda se branim
Od svoje krivnje
I stoga se zatvaram od tebe.
Možda se bojim
Da ćeš skinuti moju masku
Pa ću morati stajati pred tobom
Sa svojim rođenim licem
I sa svom svojom nejasnoćom.

Ne molim te da sumnje nestane,
Nego da ostanem tvoj unatoč svemu.
Molim te za milost strpljivosti,
Da podnosim sebe dok opet ne počnem vjerovati.
Za strpljivost dok ti opet ne progovoriš
I dok se ti i ja ne razjasnimo.

Ja nisam bezbožan.
Ne. Ja živim ka o da nema Boga,
A ipak vjerujem u Njega.
I viidim mnoge koji su kao i ja,
Gospodine, molim te za njih sve.

A molim te i za sve one
Koji ne vjeruju
Zato što smo mi vjernici podijeljeni.
I za sve one kojima mi stojimo na putu,
Jer ne uspijevamo
Vjerodostojno živjeti s tobom.

Znam Gospodine, da i vjera ima svoje vrijeme,
Ima svoj dan i svoju noć.
Vratit će se budem li ja čekao
Cijeli dan i noć.
Znam da mi ne nedostaje sposobnosti,
Nego vjernosti,
I d aću opet početi shvaćati,
Ako ne pobjegnem.
Molit ću i kad ti budeš daleko.
Vjera mi živi
Jer mi se molitva ne prekida.

Ti si zapovjedio svom učeniku
Da napusti lađu i iziđe na vodu.
I ja ću to učiniti.Ti ćeš mi staviti
Čvrsto tlo pod noge.

Gospodine, ti si pred nama proživljavao vjeru.
Vjere nam daj.
Kamo ćemo ići nego tebi,
Kad nam se vjera počne gasiti.
Vjeruj Gospodine umjesto nas
Da nam vjera počne živjeti
U čas koji ti odrediš.


Joerg Zink