NEVENKA ŠARIN
1917. – 2006.
Suradnica Krista Kralja - žrtva komunističkog režima
14. siječnja 2006. u 89.godini života u Zagrebu je preminula Nevenka Šarin, suradnica Krista Kralja, jedna od najbližih i najvjernijih sljedbenica Marice Stanković, utemeljiteljice prvog hrvatskog svjetovnog instituta. Rođena je 8. travnja 1917. g. u Zadru. Po zanimanju je bila krojačica i već se od mladih dana kao uvjerena katolkinja aktivno uključila u rad tadašnjih katoličkih organizacija koje su djelovale u sklopu Katoličke Akcije. Unutar Katoličke Akcije bila je i u najužem vodstvu kao odgovorna za žensku radničku katoličku mladež.

Na njezinu duhovnu formaciju utjecao je najprije bl. Ivan Merz, kojega osobno nije poznavala, ali je njegovu biografiju često čitala i u njegovu primjeru i njegovim riječima nalazila temeljna nadahnuća za svoj duhovni život i rad. Don Ante Radić šibenski svećenik kao njezin duhovnik usmjerio je potom Nevenku prema jednom zauzetom katoličkom apostolatu u svijetu. Preseljenjem u Zagreb Nevenka je nastavila svoje djelovanje u Katoličkoj akciji zajedno s Maricom Stanković i ostalim katoličkim djevojkama. Veoma se brzo priključila novoosnovanoj zajednici Suradnica Krista Kralja i postala je jedna od najvjernijih sljedbenica utemeljiteljice Marice Stanković, te je vjerno provodila u život njezino učenje.

Premda je bila krhkoga zdravlja Nevenka Šarin nesebično je radila i žrtvovala se za uzvišene ciljeve širenja Kristova Kraljevstva u dušama. Bila je prava apostolska duša. Dolaskom zločinačkog komunističkog režima na vlast u Hrvatskoj Nevenka je u promijenjenim okolnostima nastavila apostolski djelovati. Posebice se brinula za pohapšene brojne svećenike za koje je organizirala razne vrste pomoći; među ostalim se posebno zauzela za slanje paketa u zatvore.

Komunistički progonitelji su je veoma brzo uočili, postala im je sumnjiva te je već početkom siječnja 1947. bila uhapšena. I tada započinje njezina višegodišnja kalvarija. U istražnom zatvoru Nevenka Šarin je provela godinu dana potpuno sama, izolirana od svih ostalih. Već za vrijeme istražnog zatvora bila je izvrgnuta raznim fizičkim i psihičkim torturama od strane komunističkih krvnika. U podrumskoj samici provela je pet dana na golom betonu, bez ikakvog pokrivača. Da bi je smutili u iskazima, morala se vrtjeti oko sebe, ali ipak nije izgubila svijest. Kroz 8 dana potom morala je stajati dan i noć na jednom mjestu dok se straža mijenjala svaka dva sata. Koji taj vojnik bi joj se smilovao i pustio ju je da se malo nasloni ili klekne, jer je već padala u nesvijest. Uz pomoć Božju uspjela je hrabro sve to pretrpjeti ne dopustivši da ju slomi komunistička mržnja. I dok je još boravila u istražnom zatvoru u ćeliji, Nevenka je uspjela preko zidova komunicirati pjesmom i kucanjem i tako je hrabrila ostale katoličke djevojke koje su s njom zajedno bile zatvorene .

„Vjera naša probijala je zidove“ izjavila je njezina supatnica Slavica Tuškan, sjećajući se tih dana provedenih zajedno s Nevenkom u zatvoru.

Nevenka Šarin bila je osuđena u siječnju mjesecu 1948. godine na montiranom zločinačkom komunističkom procesu na robiju od tri godine koju je provela u Slavonskoj Požegi. Zajedno s njome bile su suđene Marica Stanković i ostalih nekoliko djevojaka, te šibenski svećenik Don Ante Radić. Herojsko držanje tih djevojaka pred komunističkim sudom odjeknulo je cijelim Zagrebom i Hrvatskom. Nakon pročitane osude te su hrabre i neustrašive katoličke djevojke predvođene Maricom Stanković zapjevale Christu vincit, - Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje Krist Kralj vječno kraljuje. „Bilo je to svjedočanstvo ravno onome tolikih mučenica iz prvih stoljeća progona kršćana“ izjavio je jedan svećenik koji je bio prisutan. A drugi je rekao da mu je taj dan kršćanskog heroizma i svjedočenja bio najljepši dan nakon njegove mlade mise.

Nevenka Šarin zajedno s Maricom Stanković i ostalim osuđenim katoličkim djevojkama bila je poslana na robiju u Slavonsku Požegu. Od tri godine koliko je bila suđena, u samici je provela šest i po mjeseci. Što je sve doživjela i proživjela zajedno s tolikim drugim hrvatskim djevojkama i ženama u tom komunističkom mučilištu i stratištu hrvatskih katoličkih žena najbolje je to opisala Marica Stanković u svome zatvorskom dnevniku „Godine teške i bolne“ koji je objavljen prije nekoliko godina. Sama Marica Stanković na poseban je način cijenila svoju vjernu sljedbenicu te o njoj piše i u Povijesti ustanove Suradnica Krista Kralja. Govoreći o godinama zatvora u kojem je nakon Nevenke ostala još dvije godine, sestra Marica veli:

„Moja draga Nevenka! Tiha i plemenita žrtva za duše. Utjeha u mojim najcrnjim danima. Puna pažnje i ljubavi prema svakome, a napose prema meni . Kad sam iz baraka došla u zgradu, veselila se veoma… Izmišljala je iz dana u dan čime bi me razveselila: A kad je izišla iz zatvora i kad je njezino mjesto ostalo prazno, ja sam je u duhu još uvijek gledala na istom mjestu kako me čeka, kako mi se smiješi i kako me uvijek nečim daruje. Moja Nevenka!“

Preporučujući primjer Nevenke svim svojim sljedbenicama suradnicama, Marica Stanković dalje piše: „Na poseban način neka sve članice Zajednice, i one danas i one u budućnosti upišu u svoja srca Nevenku Šarin. To je osoba, koja je od sebe sve dala, koja je prošla kroz buru i oluju, o kojima mlađe generacije ne mogu ni slutiti. Ona je s velikom ljubavlju prošla kroz tu buru i oluju i ostala trajno do danas.“

Sprovod Nevenke Šarin na zagrebačkom Mirogoju vodio je župnik fra Ivo Martinović, župnik župe sv. Franje Ksaverskog. U svome govoru rekao je kako je sestra Nevenka potpuno slijedila Krista Kralja: »Gledala je Krista otajstveno i mistično: otajstveno u kruhu živom, u Euharistiji od koje je živjela, a mistično ga je prepoznavala u siromasima, ljudima na rubu. Na jednostavan način željela je svjedočiti kraljevstvo Božje. Bogu je posvetila svoj život, za Krista je trpjela, Krista je slavila i molimo Gospodina da je On proslavi.»

Sveta misu zadušnicu u crkvi Krista Kralja na Mirogoju predvodio je o. Bonaventura Duda, a propovijed je izrekao o. Marko Matić, duhovnik zajednice Suradnica Krista Kralja. U svojoj propovjedi o. Matić je sestru Nevenku, po uzoru na prva kršćanska vremena, nazvao djevicom i mučenicom; djevicom po zavjetima što ih je kao suradnica učinila još 1943. a mučenicom po progonima i logoru za vrijeme komunističkog režima. Naveo je potom nekoliko misli Marice Stanković iz njezinih uspomena u kojima ona najavljuje opisivanje svoga robijanja, što je kasnije i učinila u knjizi «Godine teške i bolne». Osvrćući se na život u komunističkom logoru Marica je zapisala: «Bila je to značajna stranica u novovijekom martirologiju Crkve. Najljepša stranica u borbi za svetu Hrvatsku… Rađa se nova Hrvatska! Hoćemo li vidjeti njezin lik, Ti i ja, ne znam. Uostalom svejedno je. Glavno da i naše patnje tomu posluže”.


U zaključku svoje propovijedi o. Matić je rekao: «Tko može reći da te patnje nisu poslužile? Patnje hrvatskih djevica i mučenica ugrađene su u temelje nove Hrvatske. 'Blago progonjenima zbog pravednosti, njihovo je kraljevstvo nebesko!' ” (Mt 5,10)

Sveta misa zadušnica za sestru Nevenku na dan njezina sprovoda služila se i u Rimu, u Domu hrvatskih hodočasnika čiji je Nevenka bila dobrotvor i gdje je odsjedala prigodom svojih službenih putovanja sudjelujući na skupovima svjetovnih instituta u Rimu.

S odlaskom Nevenke Šarin smanjuje se broj još živućih hrabrih svjedoka i mučenika kršćanske vjere koju su herojski svjedočili za vrijeme komunističkih progona. Sveta nam je obaveza i dužnost da te svjedoke i mučenike vjere ne zaboravljamo nego da nas njihovo herojske svjedočenje za Krista neprestano nadahnjuje u našem kršćanskom življenju.

o. Božidar Nagy


Izvor:Katolici na internetu