Mala škola molitve

Tko bi to bio mistik, odnosno mističarka? To je onaj tko se u Božjoj nedokučivosti osjeća kao kod kuće. To je onaj koji u Božjoj tajni stanuje. To je onaj koji Božju tajnu istina ne može shvatiti, ali se od te Tajne da zahvatiti. Jedna mističarka u tom smislu bila je i Mechthild von Magdeburg ( oko 1207/10-1282/83.), pored sestrinskog para Gertrud i Mechthild von Hackeborn jedna od onih koji su u najvećoj mjeri u 13. stoljeću doživjeli Boga i molitvu. Zapravo Mechthild von Magdeburg napisala je samo jednu knjigu, koja je bila naslovljena «Tekuća božanska svjetlost». U ovoj knjizi nalazi se i mali tekst koji nosi naslov: « O deseterostrukoj koristi molitve jednog dobrog čovjeka», a taj odlomak glasi ovako:

«Molitva ima veliku moć
kojom čovjeka uveliko mijenja.
Gorko srce mijenja u slatko,
Žalosno u radosno,
Siromašno srce u bogato,
Ludo srce u mudro,
Neodlučno srce u odlučno,
Slabo srce u jako,
Slijepo u gledajuće,
Hladnu dušu gorljivom.
Smješta velikog Boga u malo srce,
Tjera gladne duše u visine k Bogu punine.
Ujedinjuje dvije Ljubavi:Boga i dušu,
Na ugodnom mjestu,
Gdje neprestano razgovaraju o Ljubavi.
I jao meni nesretnom u slabašnom tijelu,
Ako u njemu ne bih mogao umrijeti!»

Dobrih sedam stoljeća dijeli nas danas povijesno od velike mističarke iz 13. stoljeća, koja je očito veliku moć molitve uvijek iznova osjećala i bila osvjedočena da je svakom dano to iskustvo i sam osjetiti , koje je ona očito shvaćala kao moć blagoslova. Tako je ta Božja žena prije sedam stoljeća gledala na molitvu, i kao da danas to pitanje postavlja i nama, kako stojimo mi danas s moću molitve u svom životu? Kako je velika odnosno mala ta moć, i da li uopće postoji, i ako da, u kojoj mjeri?

Bernhard Sill