Dragovoljno davanje

«Dajte i dat će vam se!» (Lk 6, 38)
Kako mi dajemo tako će i Bog davati, jer on neće nikome ostati dužan. Ne možeš nadmašiti Boga u davanju. Barem jedna desetina bi se trebala odvojiti za Božji rad, a ako on zatraži, još i više. Jer ako si ti vjeran njemu, bit će i on vjeran tebi. Razlog da danas ima toliko siromašnih leži i u tom što nisu imali pravi stav prema Bogu onda kad su obilovali. Rijetko ćeš naići na nekoga tko je u vrijeme svojeg blagostanja redovito i vjerno davao Bogu, a da se sada nalazi u oskudici. «Podašna ruka biva bogatija, a tko napaja sam će biti napojen.» , kaže Sveto pismo.
A kada daješ, onda gledaj da budeš siguran da to tvoje davanje bude za određeno djelo, djelo spasenja duša a ne za neka socijalna djela ili modernizam. Jer ćeš pred Bogom biti odgovoran i za to kako se tvoji prilozi, duhovni ili materijalni, upotrebljavaju.

Žrtvuj s radošću,jer «Bog ljubi vesela darovatelja (2.Kor 9, 7). Daji redovito, svakoga mjeseca i tjedna. Vodi račune s Bogom .Ali kako god budeš davao, daji uvijek radi jednoga: « a kako će čuti ...ako ne budu poslani» (Rim 10, 14-15).
Da bi se Evanđelje navijestilo svijetu, netko treba da plati račun. To ti je kao i s vodom.Voda je besplatna, ali moraš platiti za njeno dovođenje kroz vodove. Isto je i spasenjem. I njegovo saopćavanje stoji i moramo ga ubrzati sve do nakraj svijeta. Dakle, prema riječima apostola Pavla davanje postaje kršćanskim milosrđem. Prema tome ako smo novozavjetni kršćani, davat ćemo i to dragovoljno.

Ako želim služiti Bogu, onda moram naći mjesto i ljude gdje mogu dati svoje svjedočanstvo a da se ne osjećam kao osuđen od onih koji su oko mene. Crkva koja pridobiva ljude mora postati moj dom. Spašen sam zato da služim, te ako ne činim ništa za Gospodina Isusa, onda nisam vjeran onoj viziji, onom otkrivenju koje mi je dao. Ne moram imati baš mnogo talenta, mnogo nadarenosti . Ali nešto ipak mogu činiti. Mogu posjećivati bolesne, mogu svjedočiti spremnost pomaganja i tolerancije. Nešto se uvijek nađe što samo ja mogu učiniti ama baš svaki dan.

Ima takvih koji čekaju da ih netko pozove. Idu u crkvu, raduju se na službama Božjim, ali nikada im ne pada na pamet da bi i sami sudjelovali u radu. Misle da će ih već sam svećenik potražiti ako mu ustrebaju i reći im što bvi trebalo učiniti. Meni međutim, izgelda da će i sami nešto naći ako su doista spašeni. Pavlov je prvi povik bio: « Gospodine, što hoćeš da učinim?» Ovo treba biti povik svake novorošene duše, Ljubav je služba i oni koji zaista ljube Gospodina Isusa želit će da mu služe. Nikad neće biti zadovoljni time da budu kao trutovi.

Umjesto da čekaju na svećenika ili nekog drugog da im kaže što da rade ići će ravno pred Boga i dobiti upute od njega. Možda on želi da podučavaju u onome u čemu se stručni i izobraženi. Ako je tako onda će poći onome tko je odgovoran da bi organizirao sve u tom smjeru. Ako imaju dobar glas, onda će nastojati da pjevaju u koru, ili čak da sviraju neki instrument.

Neki će biti pozvani za vratare, drugi opet da budu na usluzi u Organizaciji mladih, ili u nekoj drugoj liturgijsko pastorlanoj službi. Jedna je stvar sigurna: neće ostati na miru ako su nanovo rođeni dok se ne budu dali na neki posao za Gospodina Isusa Krista. Ovo su dakle pitanja s kojima se moramo suočiti ako želimo primiti njegovu potvrdu. «Postaraj se da se pokažeš prokušan pred Bogom, govori njegova Riječ, «kao radnik koji se nema što stidjeti»(2 Tim 2, 15). Ako želimo primiti punu plaću i čuti ove riječi: «Dobro, slugo dobri i vjerni», onda se moramo ispitati i pobrinuti se da dostignemo razinu koju on zahtijeva.

(Iz: Smith, Oswald, J,: Čovjek kojeg Bog upotrebljava)