Tri meditacije-TOLERANCIJA, PRAŠTANJE, SLOVA

Ljubite čak i one koji vas napadaju i preziru! Ako ste prema nekom netrpeljivi kako ćete mu prenijeti Radosnu vijest? Kako ćete ukloniti nesporazume, pronaći put do srca svog neprijatelja?
TolerancijaSnošljivost nije trgovina. Najčešće je dvosmjerna, ali rijetko jednaka. Normalno je da oni kulturniji toleriraju one koji su to manje, odrasli one mlađe, zreliji nezrele.

Snošljivost je žrtva, muka, napor, odricanje. Tolerancija, ako je prava, nikada nije lagana.

Latinska riječ "tolerare" znači: podnositi, trpjeti, snositi teret. Umniji toleriraju gluplje, mirniji one nemirne, oni koji bolje vide istinu - one slijepe za nju. Prirodno je tako, i glupo je zahtijevati obratno. Odakle poziv za jednakošću u toleranciji? Takve jednakosti nikada nije bilo, niti će je ikada biti, jer nemaju svi jednaki poziv, jednaku sposobnost da vide i žive.

Isus nas poziva na potpunu toleranciju! Ljubite čak i one koji vas napadaju i preziru! Ako ste prema nekom netrpeljivi kako ćete mu prenijeti Radosnu vijest? Kako ćete ukloniti nesporazume, pronaći put do srca svog neprijatelja?

Ludost? Takva je narav Istine. Tvrd je njezin govor. Ipak, moramo biti snošljivi prema sebi ako ne uspijemo u potpunosti. U snošljivosti se raste i sazrijeva, ona je plod Kristove ljubavi.

Praštanje

Zločini se obično čine nad onima čiji su preci nekada činili zločine da bi se nad potomcima onih koji danas čine zločine jednom u budućnosti činili zločini. Krvnik i janje tobože vječno izmjenjuju uloge, a zapravo su uvijek isto janje i uvijek isti krvnik. Imena se mijenjaju, ali ostaje razapeti Krist.

Osveta! Osveta uvijek pogađa nevinoga Boga i čovjeka.

Tučnjava u mraku. Razbijena je svjetiljka praštanja koja donosi mir.


Slova

Strašno je ako se ljudske riječi, pojmovi i slova shvaćaju odviše ozbiljno, kao da je to Istina sama.

Ne ubija samo slovo već i čitavi sustavi slova - u rukama moćnika - a najsnažnije mogu ubijati oni najbliži istini i najdublje zasnovani.

Blagotvoran je tek duh: "željeti dobro ljudima". Jedino još prema njemu gajimo simpatiju. Ali, sumnjičavi smo prema slovima kojima se izriče. Slova izdaju.

Gle, kako blagoslivljam površnost svojih kazivanja, neobvezatnost i zaigranost duha koji me vodi.

To je neko dijete.

Možda je to ono dijete koje je rođeno u štali?

Koga tek priprosti pastiri i neobrazovane žene mogu shvatiti i razumiju što nam hoće reći.

Kolika su slova ovoga svijeta blagotvorna kad je srce koje ih sluša ili izgovara takvo!

Preuzeto iz: »VERITAS« - br. 3/2003.