Trenutci mira i tišine...

U Evanđelju prošle nedjelje donešeno je kako je Isus poslao svoje učenike, po dvojicu, da ljudima naviještaju  Riječ Božju.  Ove nedjelje  nam evanđelist Marko donosi izvješće o tome kako su se oni vratili i Isusa izvijestili o tome «što su činili i naviještali».

Apostoli su  su se spremili i pošli na put ne zbog toga što je njima samima to palo napamet, ili što su oni sami htjeli svoju mudrost prosipati, nego samo i jedno zbog toga što ih je sam Isus poslao. Apostol znači upavo poslani  ili glasnik. On dolazi nalogom drugog i donosi novost ili vijest. Vijest koju su dvanaest apostola trebala drugima donijeti je   Radosna Vijest, Evanđelje,  koje je zaista jedna dobra vijest.

Što je sadržaj ove Vijesti? Ljudi trebaju povjerovati u Boga i u onoga kojeg je on poslao: u Isusa Krista., njegovog jedinorođenog Sina, koji je za nas ljude postao čovjek i koji nas je svojom mukom i patnjom na križu  i uskrsnućem spasio.

Ali, zašto bismo trebali povjerovati? Zato što Bog želi da svi ljudi dođu do spoznaje Istine  i tako steknu spaasenje. To što nam Bog svima želi darovati, je vječni život u njegovoj Slavi.  Upravo ovu Radosnu Vijest  o Božjoj Ljubavi i o blizom dolasku Božjeg Kraljevstva  bi apostoli trebali ljudima naviješćivati.

Ako   Crkva stoljećima, a tako i u naše dane,  naslijedivši od apostola Radosnu Vijest, Evanđelje prosljeđuje svim ljudima svih naroda, tako su svi pozvani, spremnim srcem poslušati i ovu Vijest prihvatiti. Sam Bog garantira za istinitost Evanđelja, koje papa i biskupi nisu izmislili nego  primljeno dalje predaju, vjerno, u cijelosti i neiskrivljeno, bilo to zgodno ili nezgodno, bez obzira na slavu ili priznanje od ljudi.

U drugom dijeli Evanđelja uočavamo da mnoštvo uopće ne  ostavlja Isusu i učenicima vremena za jelo. . Tako je velika duhovna glad za Riječju Božjom, za uputstvom i savjetom koji dušu tješi  i daje snage i podrške u životnim zabludama i  dvojbama. Nadalje stoji, nakon što je Isus s čamcem došao u osamljeno mjesto i ugledao silno mnoštvo, suosjećao je s njima, jer «bijahu kao ovce bez pastira, i dugo ih je poučavao.»

Isus je Dobar Pastir, koji neće dozvoliti da ovce njegova stada budu izgubljene. Kao dobar pastir sve  vjerne     vodi na pašu. Dobar Pastir se brine  za svoje stado u zajedništvu s Duhom Svetim, gdje  sjedi s desne Ocu. Po Crkvi on upravlja  po pastirima (pastores). Oni su odgovorni zato da Istina ljudima ne bude skrivena ili suzdržana.  Duhovni pastiri na zemlji  bi trebali biti vidljivi  preststavnici Krista  i ljude privoditi izvorima života. Ovi izvori  su nam sadržani u sakramentima, u molitvi i u Božjoj Riječi.

Ni mi ne bismo smjeli našu dušu u  ovom smislu zanemariti. U naše vrijeme čini se tako mnogo za tijelo, na stotine dijeta i treninga da bi ga se očuvalo ne samo zdravim, nego i lijepim.A što činimo za našu dušu, koja je  život našeg tijela? Nađemo li vremena za Boga u molitvi? Nađemo li vremena jedni za druge? Za par dobrih riječi , za neki dobar čin, ili za ugodno provedeno vrijeme u društvu naših najbližih.

Vrijeme godišnjih odmora   je prilika da se i duhovne vrijednosti iznova otkriju. Uputstvo Isusovo dano apostolima može i nama dobro doći: « Nađimo se na osamljenom mjestu, gdje smo sami i odmorimo se za trenutak.»  Tražimo li vrijeme i mjesta tišine da bismo se posvetili dijalogu s Bogom, kakao bismo uočili potrebu produbljivanja ljudskog zajedništva?

Učinimo to, možda će nam se tada i Kraljevtsvo Božje učiniti bliže i stvarnije. A ono zaista počinje već ovdje na zemlji ,mada njegovo ispunjenje  očekujemo u vječnom životu u Njegovoj slavi.