Riječ- dvije o braku....

Brak je sigurno i za kršćanina vrlo važna stvar. Zato on  i  tu može očkeivati Božju pomoć, ako svoj brak započne sakramentom ženidbe, Bog ga naime blagoslivlje i daje mu početne milosti, koje ni kasnije neće prestati , ako bračni drugovi računaju s Bogom. Kad se kaže da je Bog pravedan , nekako se svi slažu jer to spada u osnovne pojmove o Bogu, ali kad kažemo da je svuda s nama, čuju se glasovi nesigurnosti. A ipak se on predstavlja Mojsiju kao Jahve, a to znači: Ja sam taj koji je s vama.» Bog nas vidi i kad mi zaklopimo oči , čuje kad začepimo uši, pruža ruku kad se mi pravimo da nemamo ruke. Ne piše to smao u Bibliji, zato su znali i stari pogani. Na ulazu u svetište u Delfima stajao je natpis: « Pozvan ili ne , Bog je uvijek tu». Psiholog Jung stavio je taj natpis na ulazu u svoju kuću. Da, kršćanin, pošto je sklopio sakramenat ženidbe, može računati na Božju pomoć u svojem braku. Istina, nemamo zabilježeno u Novome zavjetu da je Isus izravnim riječima ustanovio taj sakramenat, iako braku daje religiozni karakter kad govori o prvom braku. Sakramentalnost braka izvela je Crkva iz poslanice apostola Pavla Efežanima, u kojoj uspoređuje brak s odnosom Krista i Crkve. Jedinstvo Krista i Crkve , kao i brak, temelje se na istoj milosti Božjoj.

O braku ima mnogo pesimističkih mišljenja, zaboravlja se ono što je lijepo, a ističe ono što je gorko i ružno. Mnogi misle da je brak nešto kao rat, a jedna ruska poslovica kaže: «Ako ideš na more, pomoli se jednom, ako u rat, pomoli se dvaput, ako sklapaš brak, triput«.  Bračni  savjetnik Herman Oser kaže: « Tko želi biti sretan, ne treba se ženiti.» To je sigurno pretjerano, jer u svakom slučaju bilo je i još uvijek ima veoma sretnih brakova. Naravno, mmnogo se toga promijenilo, brak je ne ssmo mnogo izgubio od svoje važnosti, nego i mnoge funkcije koje je nekada imao.

Nekada nisu ljudi mnogo mislili na sreću u braku, nego da on postoji i da se djeca odgajaju. Danas se više traži sreća, više nego u bilo kojem pothvatu, ali brzo dolazi i do razočarenja  poslije prevelikog očekivanja. Još prije 100 ili 150 godina živjjeli su ljudi kraće, a danas već i brak traje po pedeset godina i tako postaje izazov ljubavi. Kako zamišljamo brak i bračnu intimnost, ako muž i žena rade  a djeca idu u školu , tako da brak sliči garaći u koju se uvečer dolazi a izjutra izlazi. Danas su brakovi s malo djece,a to olakšava rastavu, obično se i djeca iz takovih brakova lakše i sama rastaju- barem to kaže statistika – a to je ssvim razumljivo, jer jedno dijete u obitelji bilo središte sve pažnje, želi to biti i kao odrastao, u braku. U naše virjeme veoma je naglašena emancipacija, iza koje se nažalost vrlo često krije samo naglašeni  ekstremni individualizam. Muž zbog svoje emancipacije više provodi vrijeme u društvu nego kod kuće, a i žena iz istog razloga, ne pitajući se što muž osjeća i bez sporazuma s njim, ide kamo hoće. Napretost se javlja i na seksualnom području, bračni partneri ne žele promašiti to zadovoljstvo, ali ako tu nešto nije u redu, brak se jednostavno dokida.

Ima mnogo i psiholoških razloga koji ugrožavaju brak. Za svaki se životni poziv spremamo dugim učenjem i ispitima, čak i za vozački ispit, i ples učimo u nekoj školi, jedino u brak ulazimo ne znajući mnogo o njemu . Mnogi ulaze u njega iz osjećaja zaljubljenosti , koja nije ni ispitana ni promišljena. Brak se shvaća kao ugovor na  neodređeno vrijeme, mnogi mladi ulaze u njega s vjenčanim listom ili bez njega, i bududći da su s iskustvom nezreli, takvi se brakovi – opet prema statistikama – brže i lakše raspadaju.

Ali i u braku, sklopljenom bez tih slabosti, pojavljuje se često dosada kao veliki bračni problem; muž i žena nemaju više jedno drugom što kazati, suviše velika blizina stvorila je naviknutost i time prazninu od koje se više nemože živjeti.  U drugom nekom braku ima tabua, zabranjeno je razgovarati o nekim stvarima, zabranjena je i kritika, pa i prijedlozi za nešto novo u intimnom životu ili kućžanstvu. Iz te neootvorenosti nastaje oprez i nepovjerenje pa is trah od osjeltljivost drugoga koji može planuti kao eksplozija. Nikakvo čudo, atmosfera je puna nervoznog  očekivanja i agresivnosti., a sve se ipak moglo srediti i razumno  i humano. Uvijek postoji i napetost između samostalnosti i zavisnosti.  Bračni drugovi ne žive izolirano, zatvoreni u neku hermetički zatvorenu posudu, imaju svoje kontakte i prijateljstva , koji mogu biti veoma korisni, osobito u kriznim situacijama, ali i veoma opasni. Jedno veoma nevino prijateljstvo žene s kolegicom iz djetinjstva može se ne svidjeti mužu, još se manje mogu sviđati njoj ili njemu njegovi ili njezini prijatelji.  I psiholozi i bračni savjetnici  predobro su opisali osjetljive i slabe strane braka.  Prenalo nježnosti, neuredan ili jednostran seksualni odnos, stalna kritika ili šutnja, nedostatak povjerenja, ironija i podsmijavanje, suviše egocentričnosti i egoizma, samo su dio liste konflikata koji ugrožavaju brak. Najgore je ako bračni drug ima osjećaj da je sveden samo na jednu određenu ulogu ili funkciju, najčešće « ja sam samo tvoj sluga» ili « ja sam samo tvoja sluškinja», a to znači da nije priznat ni voljen kao osoba u punoj svojoj čovječnosti.

Slijedi nastavak...                                   Iz: Mišura,Franjo:Želim biti kršćanin