Očaj osamljenost

«Nestalo me kao mrtvaca iz sjećanja ljudi, postadoh ko razbijena posuda.»

                                                                     (Psalam 31:13)

Nakon smrti svoga supruga, engleska kraljica Viktorija je rekla; »Nema više nikoga tko će me zvati Viktorija!» Premda je bila kraljica, znala je što znači biti osamljen.

H.G.Wels je rekao na svoj šezdeset i peti rođendan: «Sada imam šezdeset pet godina i osamljen sam, nisam nikada našao pravi mir.»

Isidora Duncan, čuvena baletna plesačica, koja je plesala i pred kraljevima Europe, smatrana najvećom balerinom svijeta, rekla je: « Nikad nisam bila sama, ali srce me boli, oči su mi pune suza, ruke mi se tresu tražeći mir i radost koji nikad nisma upoznala.» Time je željela reći da je usred milijuna obožavatelja bila doista osamljena žena.

Prije nekoliko godina prekrasna mlada holivudska zvijezda , koje je očito imala sve što netko može imati, oduzela si je život. U kratkoj poruci koju je ostavila nalazilo se vrlo jednostavno tumačenje njezinog čina – bila je nepodnošljivo osamljena.

Pslamista je rekao: «Sličan sam čaplji u pustinji, postao ko ćuk na pustoj razvalini, ne nalazim sna i uzdišem ko samotan vrabac na krovu.» Psalam 102:7,8)

Psalmista ponovno piše: «Ruganje mi slomilo srce i klonuh, čekao sam da se tko sažali nadamnom , ali ga ne bi.» (Psalam 69:21)

Osmaljenost u patnjama

Prije nekoliko godina primio sam pismo od radio slušateljice koja je bila pet godina vezana uz krevet zbog teške upale zglobova. Dugih pet bolnih godina nije se mogla ispružiti da pošteno legne, a ipak nam je napisala: «Mnoge sam dane provela sama, ali nikad nisam provela nijedan dan osamljenosti.» Zašto? Krist joj je bio prijatelj u samoći. I s Kristom kao Spasiteljom i prijateljem i vi, premda sami, ne morate biti usamljeni.

Ako ste bolešću vezani uz krevet i prolazite kroz bolne trenutke osamljenosti zbog patnji i boli, možete se opustiti sigurni da Vam Krist može dati svoju milost i snagu. I dok ležite u bolima svoju patnju možete osmisliti molitvom za najbliže ,kojima je potrebno vaše  sjećanje i vaše dobre misli.

Osamljenost u žalosti

Postoji i osamljenost u žalosti. U jedanaestom poglavlju Ivanova evandjelja, čitamo o Marti i Mariji. Umro je njihov brat Lazar, a Isus nije stigao na vrijeme do njih da im pomogne. Stajale su pokraj mrtva tijela svoga brata i plakale.

Možda je i vama svijet postao veliko groblje,Stajali ste u bolesničkoj sobi i gledali kako vam umire najdraže biće, kojemu nikako nemožete pomoći.

Htjeli ste da netko sa snažnom rukom stane uz vas i pomogne vam otrti suze i vratiti smiješak na lice, pružiti radostu žalosti. Isus može učiniti baš to što vam treba. Biblija poručuje : «Svu svoju brigu bacite na njega, jer se on brine za vas!» (1 Petrova 5,7) .Bog ljubi svoju djecu. Ako se želite u njega pouzdati predati mu se on će vam pomoći nositi i vašu tugu.

Nastavlja se                                                  (Billy Graham)



Vrati se natrag