Najveća zapovijed

Neki pismoznanac zapitao je jednom Isusa:

«Učitelju, koja je najveća zapovijed u Zakonu? On mu odgovori: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom! To je najveća i prva zapovijed. Druga je toj jednaka: Ljubi bližnjega svoga kao smaoga sebe! O tim dvjema zapovijedima ovisi sav Zakon i proroci.» (Mt 22, 36-40)

Naš Gospodin zapravo je dao novu zapovijed, koja unosi najveću novost. To je zapovijed sveobuhvatne ljubavi: ona obuhvaća Boga i čovjeka, uključujući i onoga koji je obdržava, jer zapovijed pretpostavlja da sami sebe ljubimo. To je zaista ljubav u kojoj ima mjesta za sve. 

Da Isus ovdje naglašava najvažniju stvar ljudskog života, može se vidjeti iz riječi: «svim svojim srcem, svom dušom svojom i sovm pameti svojom 1. To su zaista riječi koje se mogu upotrijebiti da opišemo strastvenu i žarku ljubav. Kako to bezibzirno kaže Stari Zavjet - Bog je ljubomoran Bog. On nas tako žarko ljubi da traži da i mi njega ljudimo. «živio Kahve!» (Ps 18,47) Tko njega odbija, pretvara sliku Oca u sjenu i tako onemoguuje susret i pravu ljubav prem abližnjemu.

Bilo bi tkaođer samoobrana da zanemarimo drugu zapovijed u korist prve.To bi značilo ne susresti Boga: «Ako netko tvrdi: Ljubim Boga» i mrzi svoga brata, lažac je; jer tko ne ljubi svoga brata kojeg vidi, ne može ljubiti Boga koga ne vidi» (1 Iv 4, 20-21)

Znači li to da treba smatrati bližnjega kao sredstvo po kojem se penjemo do Boga ? Ne. U Isusovu nauku naš bližnji nije neka sablast, Nije on nikako korisno sredstvo kojim se vježbamo u ljubavi prema Bogu. Naš bližnji prisutan je sam osobno, sa svojim potrebam asa svojom osobnošću, sa svojim čovještvom. Treba da pomislimo na Isusa u susretu s udovicom iz Niama gdje se on «sažalio» . O Milosrdnom Samaritancutakođer se kaže da se «sažalio» Nesretnik je čak toliko u središtu događaja da je čitava priča ispričana s njegova stanovišta. Kao da nejgovim ušima čujemo korake gdje sepribližavaju.