Č i n i t i   n e m o g u ć e

«Već se spustio mrak.  Isus nije došao s njima na obali kad su zaplovili da preko jezera dođu kući. Puhao je jak vjetar i dizao visoke valove . Usred jezera ugledaju Isusa gdje nedaleko od njih hodi    po moru i prestrašiše se. A on im reče: Ja sam. Ne bojte se!» (Ivan 6)

Da bismo mogli razumjeti ovakav tekst, potrebno je shvatiti da BIblija nikada ne rastavlja dušu i tijelo  ka ni duh i materiju. Za nju postoji samo Božji svijet i Božji čovjek.  Božji Duh  je prisutan  u materijalnim stvarima. Ovaj naš svijet mi zovemo «stvorenjem», jer je on živ. Živ je jer Bog u njemu prožima i povezuje «duhovno» i «materijalno». Govoreći o «stvorenju» želimo reći da u ovom svijetu materijlanih stvari  ne postoji ništa što ne bi bilo Bogom prožeto, ništa što ne bi moglo postati oruđem njegove volje. Nema ničega što bi se pokoravalo svojim «vlastitim zakonima».

Promatrajući povezanost elemenata i Božje volje mi smo bojažljivi i ugroženi, dok u elementima ne čujemo tihi glas koji govori: Ja sam. Strah? Ja sam. Smrt? Ja sam. Noć? Ja sam. Sve dok se skriveni u tu tihu riječ ne odvažimo zaploviti noćnom vodom ili staviti i nogu na vodu uvjereni da će nas nositi.

Tko želi s Isusom raditi i tako mijenjati svijet, moći će izmaknuti i najvažnijim zakonima i uredbama. On neće slušati gdje su ddrugi poslušni, a slušat će gdje drugi ne vide nikakva smisla zapovijedati. Za njega će biti tamnica svijet u kojem drugi pričaju o slobodi, a bit će za oko njegove vjere proziran i tamo gdje drugi očajavaju kao u tamnici. Činiti nemoguće, to je realizam onih koji poznaju glas svoga Gospodina.

U pjesmi «Svakog dana» govori Ingeborg Bachmann da će orden nade biti dodijeljen kao nagrada:

«Za bijeg iz rata,

za hrabrost pred prijateljem,

za izdaju nedostojnih tajna

i za nepoštivanje

baš svake zapovijedi».

Ako te rečenice imaju smisla, onda znači da se ovaj svijet ipak dade slobodom mijenjati.

oxoxoxoxoxoxoxoxoxox

Gospodine, u tvojoj se ruci svijet mijenja.

Hvala ti

Što nas ne zarobljuje bezbožni svijet

Niti samovolja prilika.

Daj nam vjere

Da se odlučimo na nemoguće.

Daj nam pouzdanja

Da ne gledamo ni lijevo ni desno.

Dja nam svoju riječ

Da ne budemo napušteni.

Ti hodaš s nama po valovima.

Kome ćemo se povjeriti?

Koga slušati?

Od koga očekivati smisao naših muka?

Ti hodaš s nama po valovima

I mi povjeravamo sebe tvom moru.

Hodamo bez čvrsta tla pod nogama,

Jer ti si put.

Slavimo te,

Jer ti mijenjaš svijet.

                                                                             Jörg Zink