Č E K A T I

Stablo je slika nas ljudi. Stajati, protezati se, rasti, primati svjetlo i zrak i pretvarati ih primajući vodu iz korijena, sve je to slika našeg ljudskog bivovanja. Ali stablo nam nije u stanju izraziti jedno. Stara me kruška pod mojim prozorom  ne može utješiti. Jesenji vjetar piri kroz njezino granje, hvata žuto i crveno lišće, nosi ga i pušta da koso pada na zemlju. Za nekoliko dana bit će to sasvim golo stablo, a onda će pasti snijeg.

Tko bi me htio utješiti time da je to propadanje samo časak na velikom njihalu  spavanja i buđenja, taj bi prešutio istinu da se list više nikada neće vratiti na stablo, i da će i ono jednoga dana pasti i više ne ustati. Tijek godine nije nimalo pogodna slika za smisao ljudskog života. Smrt ne pripada životu, ona ga razara.  Propadanje je lijpeo samo na jesenskom lišću, na čovjeku ono je strašno.

Betrolt Brecht piše:

Priznajem:

Ja nemam nade.

Slijepci govore o nekom izlazu,

Ja gledam.

Kad nestane zabluda, kao posljednji drug

Nama nasuprot sjedi ništavilo.

Vežemo li svoju nadu uz povijesne misli ili uz povijesne prevrate, očekujemo li uskrsnuće od nekih zakona nastajanja i nestajanja, u stvari smo slijepci. Mi se ne uzdamo što poznajemo neki zakon života koji spasava, nego zato što se zbio Uskrs. Uzdati se znači zakoračiti iz kruga prividnih ljudskih nada.  Ne dopuštamo da nas zarobe snovi i kratkotrajne utjehe. Gledamo naprijed.  Čekamo na čas koji će razbiti vječni obruč. Čekamo na Bogga. Čekamo na vječnost.

Nemoj zastati na svome putu.

Nemoj skretati ni puta ostavljati.

Tko ne ide naprijed, zaostaje;

Tko se vraća k onome što je ostavio,nazaduje.

Bolje je biti uzet na putu,

Nego trčati stranputicom.

                                  Augustin

Gospodine, neću više gledati

Ni desno ni lijevo.

Neću se više zatvarati usovje sitne nade,

Neću svojim životom raspolagati po svojoj volji.

Ne želim više sebe, nego samo tebe.

Moje godine bježe, a ti ostaješ.

Ne skrivaj se , daj da te nađem

Želim zakoračiti

Iz svih zavaravanja i prividnih nada.

Želim stajati pred tobom.

Tebe čekati, tebe nalaziti.

Tebe shvaćati. U tebe vjerovati.

Živio sam dosta dugom kao da sam živio vječno.

Nadao sam se dosta dugo,

Kao da bi nada bila sastavni dio moga sićušnog bića.

Želim zakoračiti iz tijeka

Glupog samopouzdanja.

Obraćam s etebi.

Na tebe čekam.

Ne skrivaj se, daj da te nađem.

Gospodine, ti ostaješ.

I ja ću ostati uz tebe.

Ni smrt, ni život

Neće me od tebe rastaviti.

Ne čekam više ništa,

Ništa osim tebe.

                                                             Jörg Zink