Zašto je Isus morao umrijeti?

Zašto je Isus morao umrijeti? Ovim pitanjem dolazimo do središta kršćanske vjere i time ljudske egzistencije. Pitanja kao što su: Tko je Bog? Tko je čovjek? Što to znači  Spasenje?

Temeljno kršćansko iskustvo o Bogu je to  da se  on od  Stvaranja  upustio u  slobodu događanja s ljudima. Čovjek biva na sliku Božju stvoren (Post 1,26). Ne kao marioneta, nego sa slobodnom voljom.

Zašto je to Bog učinio je tajna, otajstvo. Kod Stvorenja radi se o Ljubavi, i to u punini, a ne radi se o smrti.  Život biva darovan – istina ne kao neobvezna igra ili kao eksperiment, nego iz  Ljubavi! Iz one Ljubavi koja čak rizik  svoga života uzima u  zakup. Ali, reakcija čovjeka na  ponudu  Života je neshvatljiva: odvraćanje, odbijanje, grijeh (Post 3, 1-24). Smrt je ta koja je putem grijeha ušla u svijet (Rim 5,12), i time narušila Božju namjeru.

Ali Bog se ne povija smrtnoj logici ljudi. Njegov put je bio i ostaje put Života.  Što je život više  bolniji i  naporniji, tim Bog jače  priskače u pomoć.  U Starom Zavjetu  čitamo o Izraelovom iskustvu. To je svađa između života i smrti, koju Bog vodi, koja ga u najdubljoj nutrini pogađa (Hoš 11, 1-9).

Bog prihvaća slobodna opredjeljenja ljudi tako ozbiljno, da jednostavno nemože preko toga preći. Ali on ima i sućut s nama. Na naš bijeg on ne uzvraća bijegom što bi uvjetovalo propast, nego nam se obraća s obnovljenim S-nama-biti.

«Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga Sina Jedinorođenca,da svaki koji u njega povjeruje  ne propadne, nego da ima život vječni.» (Iv 3,16).

Ono što je Bog još na početku bio, odlučuje radikalno i ostati: Bog Emanuel,što znači S-nam-Bog, i to u preuzimanju čovjekove  egzistencije kako se konkretno i pokazalo. Tako «posla  Bog sviga Sina u obličju tijela, što je stojalo u moći grijeha»(Rim 8,3)  Život pod vlašću grijeha  znači život upućen na  krajnju smrt. U Božjoj odluci, nasljedovati nas u posljednjoj solidarnosti odvraćanja od Boga, našu smrt zajedno s nama proživjeti. I u poslušnosti Sin ide ovim putem  i ostaje ipak na putu pravednika, koji se u svojem pouzdanju na Boga neda odvratiti.

U krajnosti Spasenje znači : Bog se u prevelikoj mjeri  dokazao kao Bog-s-nama, bilo što da se dogodi: nismo više sami. Čak i u boli i u  sjeni smrti možemo nasljedovati onog koji je pred nama hodio.

Isusova smrt je dakle konzekventno nasljedovanje  čovječnosti; prihvaća svaku ljudsku situaciju, ali on je uvijek onaj koji djeluje, koji Bogu u poslušnosti i predanju ostaje vjeran. Odlučujući naglasak pri tome leži tamo gdje  je grešni i smrtni čovjek «na kraju». Ali to znači za ljude nakon Krista da ne postoji više ponor, pred kojim se bez Boga nalazi.

Zašto je Isus morao umrijeti? Na to ne postoji tako jasan odgovor, jer , to je Božji misterij, ali isto tako i poziv , sebe i probleme ovog svijeta sagledati u svjetlu  Isusove smrti i uskrsnuća. Smrt i uskrsnuće su nedjeljivi dijelovi  kršćanske poruke.

Bog želi život. Ali on nam prepušta slobodno opredjeljenje, da li ćemo se okrenuti tami, to jest smrti ili životu.

Od samog početka On u zamisli ima samo Život, i ništa drugo. To je uskrsno Otajstvo: Ako smo mu  mi naime postali jednaki u nejgovoj smrti, tada ćemo i u njegovom uskrsnuću biti s njim ujedinjeni. (Rim 6,5).

Da li je bio moguć neki drugi put?

Bogu je to sigurno bilo moguće,ali on je ovaj put izabrao iz Ljubavi. Zašto? – To za nas ostaje nedokučiva tajna


Vrati se natrag