Suuskrsli smrtnici Opet je riječ o ovjeku usred njegove osobne i povijesne nesreće. Ima li Boga koji nam doista želi dobro? Javlja li nam se i što poduzima da nam pomogne? Jeli to opet neka vješta utjeha da zaboravimo kako nam je i da se smirimo, da postanemo drugačiji, jaki i sretni? Spasenje nije teorija Apostol Petar (Dj 3, 13-15, 17-19) od početka govori povijesno. Spasenje ne dolazi od nekih kabinetskih mudrovanja, od teorija što se uvijek iznava stvaraju u ovom ili onom krugu učenih ili nadobudnih glava, nego od stvarnog Božjeg zahvata u stvarnu povijest. Apostoli ne uvjeravaju ljude u logičnost ili ispravnost neke teorije, nego iznose činjenice, naviještaju događaje. Među tolikim «bogovima» o kojima se govorilo ili se govori, samo je jedan dostojan povjerenja. To je onaj koji se ajvio Abrahamu, koji je drugovao s njegovim potomcima, koji se pojavio u Isusu, koji je u Isusovoj ljudskoj naravi prihvatio svu ljudsku nesreću i u njoj umro za čovjeka; koji je uskrisivši Isusovu ljudsku narav, Isusa kao čovjeka, utro put i dao snage da se svaki čovjek zauvijek očovječi. Važno je ne lagati Kad je riječ o ljudskoj nesreći, uzalud je bježati u misli o nekoj bezimenoj kobi koja nas guši i kojoj nemožemo izmaknuti. Izvor zla nalazi se u svakom čovjeku, svaki ga od nas možemo prepoznati, dohvatiti, s njim se sukobiti i uz Božju pomoć pobijediti (1 Iv 2, 1-5a) Ta Božja pomoć, bez koje smo pred grijehom doista nemoćni , je Isus Krist koji je umro da usmrti naše grijehe. No, s njim takvim svaki od nas baš u tome mora osobno surađivati. Spoznati ga, načelno ga prihvatiti, njime se oduševljavati , možda ga i naviještati, a ne odricati se svoga grijeha – to znači lagati sebi i njemu. Od laži se ne rađa snaga za promjenu. Htio je da ga opipaju Evanđelje (Lk 24, 35-48) govori kako se Isus nakon Uskrsnuća pojavio među učenicima upravo kad im ona dvojica, što se vatiše iz Emausa, ispripovjediše kako ga vidješe i prepoznaše u lomljenju kruja. Isus opet pozdravlja: «Mir vama!» Ne strah od viđenja koji se pretvara u nagli zanos, nego mir koji se temelji na Istini. Vjera ne izmiče provjeravanju. Vjernik smije postaviti svako pitanje, provjeriti svaku činjenicu,. On im pruža ruke da ga opipaju.Vrlo jasno im kaže to što ga vide nije neka unutrašnja vizija, neka kolektivna sugestija, neka projekcija njihove ugrožene nade, nego da je on doista i tijelom uskrsnuo. Uskrslo tijelo, kako to Isus tvrdi i pokazuje, ima meso i kosti, čak može jesti. Umrijeti, trpjeti, ikome ili ičemu robovati – ne može! Radi toga je on prošao kroz smrt; u to vodi i naš put kroz smrt. Ali naša se uskrsna promjena počinje događati već ovdje i sada. On nam dariva svoga Duha: dar što nam ga je stekao uskrsnućem - Božji život u nama. Stoga nismo više samo smrtnici nego suuskrsli s Kristom. Živko Kustić, Nedjeljna abeceda biblijske vjere,B |