Prikazanje Gospodinovo u hramu

Isus Krist, Sin Božji, donesen je u hram da se  prikaže Ocu. Njegovo prikazanje čitavog života Ocu oslobodilo nas je krivnje u koju smo upali neposlušnošću. Ali pod uvjetom  da se i mi zajedno s njime prikažemo Ocu nebeskom i da nasljedujemo Isusa u predanom vršenju Volje Očeve.

U Starom zavjetu prorok Malahija piše: «Bog nam govori da ulazi u svoj hram – u moje srce.»(Mal 3, 1-4). Tu ga mogu pronaći ako ga potražim, ako za njim žudim. Ako sam spreman na «pročišćenje svoga srca, jer je On kao «oganj ljevačev i kao lužina bjeliočeva». Nije li najčešći nesporazum između mene i Boga u tome što nisam spreman na čišćenje, na popravak, na promjenu? Isus kaže: »Blago čistima u srcu!Oni Boga gledaju!»

U Novom Zavjetu u poslanici Hebrejima stoji da se «čovjek boji gubitka»(Heb 2, 14-18). Najviše gubitka samoga života. Sotona to zna. Zato i meni ulijeva strah ukosti pred gubitkom: zato me nagovara da se borim za ovaj život...da ga nikome nedam...ni Bogu. Sotona mi Boga prikazuje kao onoga koji želi živjeti na moj račun, koji me želi osiromašiti, oplijeniti, na neki način mučiti. Svaki čovjek nosi u sebi izvjesno nepovjerenje prema Bogu i pokušava se obraniti od njega.

Isus Krist je došao na svijet smao zato da prihvati smrt, da je pobijedi, da kroza smrt uđe u vječni život i sa sobom povede sve koji Ga slijede. Tako me oslobađa straha pred gubitkom, pred smrću. Pokazuje mi da smrt nije gubitak, ni kraj; da kroza smrt idem u Život.

Luka nam navodi događaj prikazanja u hramu: »Isusa su donijeli u hram da ga prema Mojsijevom zakonu prikažu Bogu.» (Lk 2, 22-40) Gledam događaj, slušam riječi, osluškujem glas u svom srcu!

Marija i Josip znaju da Isusa prikazati znači prepustiti ga velikom Bogu da s njim raspolaže po svojoj volji. Znaju da su u tom trenutku prisutne sve Isusove patnje, sve neprihvaćanje, sve odbacivanje. Njegova muka i smrt. Na to ih je podsjetila Šimunova riječ: «Ovaj je postavljen na propast  i uskrsnuće mnogima, za znak kome će se protiviti...A i tebi samoj mač će probosti dušu.» Prikazanje u hramu djeteta od 40 dana i Isusova smrt na križu jedan je čin Isusove  da svoj život žrtvuje iz ljubavi prema Ocu i ljudima.

Kada su Isusa donijeli u hram nitko od mnogh klanjatelja  Jahvi nije ga prepoznao. Oni nisu čekali siroto dijete, nikom poznato. Za njih Mesija mora biti Kralj, poznat, moćan , silan, utjecajan.

Čekam li ja Boga onakvog kakav mi dolazi ili onakvoga kakvog ga zamišljam? Prepoznajem li ga u mnalim ljudima, običnim događanjima, kako mi dolazi bez senzacija?