Isusova moć ozdravljanja

U ovim danima nesigurnosti, što se odnosi na mir u svijetu, svi smo mi posebno pozvani Bogu se obratiti molitvom da ne i zbije novi rat u Iraku. Tamo, gdje ljudska sposobnost i pamet zakažu, samo Bog može pomoći.

U evanđelju ove nedjelje izražen je poseban primjer ljubavi prema bolesnima, kada Isus ozdravlja  Petrovu bolesnu punicu. Njoj i po njoj svima koji pate na poseban način se obraća. Opetovano se ponavlja kako Isus polaže ruke na bolesne i ozdravlja ih.  Često ga sami bolesnici traže ili bivaju od drugih privođeni da ih ozdravi. Ali isto tako ima dovoljno primjera gdje je Isus sam bolesnike pohodio i donosio im ozdravljenje.

Svake godine 11. vlejače na  spomendan Gospe Lurdske Crkva se prisjeća bolesnih i patnika. To je svjetski dan bolesnih. I sam papa nas poziva da se na taj dan njima posebno posvetimo. Nitko nije rado bolestan, i svi mi želimo da bi se svako zlo od nas udaljilo. Tako je normalno za očekivati da se svi zauzimamo zato da bolesti bude što manje i da se naša pažnja posveti bolesnima.  U tome smislu nezanemariva je uloga kršćanske ljubavi koja se događa putem bližnjih, preko susjeda, pomoću prijatelja i poznanika, kao i putem pomaganja službenih ustanova –hitne pomoći i  crvenog križa.

U velikoj groznici leži Petrova punica u krevetu kada joj Isus dolazi. On ju prima i  ona se podiže i groznica je u trenu napušta i ona je u  mogućnosti istovremeno ustati i čak posluživati.  Vidljivi znakovi i čuda su se događali Isusovom nazočnošću i djelovanjem nad bolesnicima. Ozdravlja ih od svih mogućih tjelesnih i duhovnih patnji. Ali uvijek je prisutno ono najvažnije: vjera i povjerenje. Isusu nije bilo stalo jednostavno do tjelesnog zdravlja, nego prije svega da bi Božje kraljevstvo došlo u njihova srca. I za ništa drugo molimo također i u Očenašu: Dođi Kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja.

U prvom planu je nutarnje ozdravljenje čovjeka, upravo srce mora postati «novo» i ponovno Boga pronaći. Postoje ljudi koji su izgubili svaku nadu.  Život im izglda besmislen i beznadežan.  Upravo ovakvima je Isus došao i poziva ih da vjeruju i povjerenje imaju.  Ako se  to dogodi, tada može i izvanjsko ljudsko postati zdravo. Samo i jedino izvanjsko ozdravljenje ne bi ništa donijelo, ako bi ozdravljeni čovjek zaboravio na Boga  i prema drugima se ponašao nepravedno i nemilosrdno.

Tako nam Isusov primjer pokazuje , da svaka učinjena briga za bolesne treba biti ispunjena ljubavlju i prije svega  molitvom. Na kraju je jedino Bog koji ozdravlja i i spašava. Čovjekom potali Sin Božji je «Spasitelj svijeta». On ponovno predstavlja potpunog čovjeka. Ono što je u našim srcima bolesno i slabo zbog razočarenja , opterećenja različitih vrsta, pa i zbog osobne krivnje, susret s  Bogom može sve to ozdraviti. Vjerujmo u to i imajmo povjerenje da se to može dogoditi- kod nas samih  i kod drugih.

Naravno da bismo trebali sve činiti i zato moliti da bi svi ljudi bili zdravi, ako su od nečega bolesni ili zbog nečega pate. U svemu tome je važno da se događa Božji plan s nama, a to nemože biti nemilosrđe pa čak i tamo gdje ljudi dugotrajno pate i  nikakav odgovor  na smisao svojih patnji ne nalaze.  Taj smisao nama je teško dokučiti ali i kad u tome ne uspijevamo, treba nam ona vjera u kojoj možemo reći: Bože, neznam zašto je sva ova patnja potrebna, ali znam da to ti znaš!  Tako ćemo doći u jedan  sklad s našim «sudbinama» i s našim pozitivnim stavom prema sutrašnjem danu, odnosno budućnosti.