Četvrta nedjelja Došašća

Ako bi se sve uvijek moralo događati u skladu s već provjerenim iskustvima, vrijedila bi sumorna stara izreka da nema ništa novo pod suncem. Bili bismo zajedno s cijelim svemirom zarobljeni neumoljivim kružnim tijekom  promjena koje nikamo ne vode. Može li se ipak dogoditi nešto sasvim novo, drugačije nego što je ikad bilo? Bog je zajedno s nama željan iznenađenja. Ali, može ih ostvariti samo u suradnji s onima koji su zajedno s njime prije svega zaljubljeni u čovjeka.

Čovječno

Josip je prema Evanđelju ( Mt 1,18-24) pravedan zato što ne sudi. Iako Marijina trudnoća toga časa može značiti samo to da je prevaren, on ne vjeruje da ga je Marija prevarila, nemože povjerovati da je zla. On nju voli i cijeni kao osobu te postupa protiv svake ljudske logike, upravo djevičanski nježno, plemenito, diskretno i nesebično – uskrsno. Spreman je povući se,  pokopati sve svoje snove, nikome ništa ne dokazivati, samo da bi Marija sačuvala ugled pred svijetom. Tek kad on tako više cijeni nju nego vlastiti ugled i svoje pravo,Bog ga proglasuje pravednikom i otkriva mu istinu o Isusovu začeću.Tko nije spreman voljeti i štiti čovjeka i onda kada sve govori protiv njega,taj nikada neće saznati pravu istinu o čovjeku.Tko ne vjeruje da se u drugome uvijek može dogoditi čudo, nikad neće doživjeti promejnu ni u drugome  ni u sebi. Tko prije svega traži svoju pravdu, nikad neće prd Bogom biti pravedan. I tko misli da o drugom čovjeku uvijek toliko zna da ga s pravom može osuditi, taj ostaje pod sudom.

                                        (Nedjeljna abeceda biblijske vjere – Živko Kustić)