Četvrta korizmena nedjelja

«Bog je tako ljubio svijet, da je dao svoga Sina jedinorodjenca, da svako tko u njega povjeruje, ne propadne, nego da ima život vječni.» (Iv 3,16)

Ovim riječima svetog Evanđelja izražena je temeljna istina našega života. Jer čovjek se uvijek iznova pita odakle dolazi i kamo ide. On traži svoj početak i svoj cilj. I upravo na ta pitanja vjera nam daje odgovor.

Prva rečenica iz današnjeg Evanđelja nam kaže da Bog ljubi svijet. Da , a kako bi zapravo i moglo biti drugačije: Bog je sve stvorio, sve što živi i egzistira, vidljivi i nevidljivi svijet. Prije svega je ipak stvorio čovjeka kao krunu i glavu vidljivih stvorenja. Budući da je Bog dobar Stvoritelj, koji svemu daje opstanak i život daje u izobilju, zato se i čovjeku obratio u  Ljubavi.

Ova istina o Božjoj Ljubavi bi nam trebala dati snagu i utjehu pogotovo u teškim situacijama.. Postoje dani u kojima nemožemo tako lako Božje planove s nama razumjeti, kada čak i postavljamo pitanje:» Misli li to Bog zaista s nama dobro?» I danas u vremenima nemira, rata i terora lako mogu ovakva pitanja iskrsnuti.  Ali i ovdje vrijedi: i pored patnje i neimaštine, nesreće i smrti, i pored osobnog i tuđeg grijeha: Bog je svijet i čovjeka ljubio i  nadalje ljubi.

Druga izjava nam predstavlja dokaz neizmjerne ljubavi Božje prema nama ljudima. Ovaj dokaz se nalazi u predanju njegovog vlastitog Sina na križ. U tome nam se pokazuje i otkriva ljubav sve do smrti, da je Bog čak svog jedonorođenog Sina za nas žrtvovao, da bismo imali život u njemu. Dobrovoljno je Sin Božji postao čovjek, dobrovoljno je iz ljubavi prema nama preuzeo na sebe patnju i smrt, da bi nas spasio i od zla oslobodio.  Trebamo li još veći dokaz za ovu bezgraničnu ljubav Božju prema nama? Kako se dakle može još srce zatvoriti pred ovim velikim čudom Ljubavi , pred ispruženom spasiteljskom rukom našeg Spasitelja ?

Ali slijedi i treći dio iskaza: uistinu stoji da je Bog Ljubav i da je iz ljubavi prema nama poslao svoga Sina, da bismo imali život u punini. Ali to  opet nije «Ljubav za mali novac». Božja Ljubav nikog ne prisiljava, ne nameće se. Zato je čovjek pozvan izreći u slobodi svoj «Da» k vjeri. Samo onaj koji uzvjeruje bit će spašen. Neće propasti u svojoj grešnosti, nego će imati vječni život.

Nije li tako da smo u životu neprestano izloženi izazovima? Postoje mnogi putevi kako možemo naše čovještvo ostvariti. Postoje dobri i manje dobri putovi, postoje i krivi i zaista zli putevi. Uvijek iznova se moramo za dobre puteve opredijeliti. Život je u izvjesnom smislu borba i obrana. Bog nam pomaže svojom milošću, ali nas ne prisiljava. On želi naš slobodan «da» u vjeri i ljubavi. Ako smo tome svim srcem spremni, iskusit ćemo njegovo spasenje. Tada će nam Spasenje i izbavljenje biti darovano, koje će već u ovom svijetu biti vidljivo a u vječnom životu kod Boga  se upotpuniti.

Upravo vrijeme posta nam daje šansu da se na najbitnije vrijednosti čovjekovog života posvetimo.Radi se o tome da pokušamo Isusa Krista istinski nasljedovati. Bacimo pogled na Boga koji nas u ljubavi poziva i koji je neprestano s nama. Ne dajmo se zavesti onim što nas od Njega odvlači; mržnja, egoizam i neprijateljstvo ne bi smjeli nikako zauzeti mjesto u našim srcima. Umjesto toga neka se u njemu ljubav i dobrota nastane. Neka Krist i kod nas pronađe stan, da bismo i  mi zaživjeli kao braća i sestre , kao prava Božja djeca.

Kako je blažena Djevica Marija istinu o neizrecivoj Ljubavi u srcu primila i u vjeri živjela! Bila je potpuno otvorena anđelovoj poruci kod navještenja. Ostala je čvrsta u vjeri i tada kada je bila najteže iskušavana i u krajnosti kada je morala gledati kako je njen Sin na križu patio i za nas umro. Nije zakazala, nego se predala u potpunosti u ljubavi.

Božja Ljubav nas spašava, ne automatski, nego samo ako je prihvatimo. Bog nas je stvorio bez našeg sudjelovanja, a želi nas spasiti tako da uobziri našu slobodu, tako da se djecom Božjom zovemo i uistinu to budemo.