Božić nije mit

Često nam se događa da nam život «izmiče iz ruku», jer smo izloženi mnogim izvanjskim utjecajima. Često ne primjećujemo, ili vrlo prekasno, kako zapravo živimo na površini. Sve ono čemu svoju pažnju posvećujemo, ili čime bivamo zaokupljeni, može biti razlogom «zaobilaznog» puta od onih jednostavnih, ali zapravo najvažnijih životnih pitanja. Otajstva božićnih blagdana pružaju nam svake godine iznova jedinstvenu šansu, prodrijeti do onih stvari, koje srce pogađaju u dubinu, koja se  svih nas tiču, jer je u  tim otajstvima obećanje života u punini.

Ali kako jedan moderan čovjek može pronaći pristup vjerskoj istini da je Sin Božji postao čovjekom?  U velikoj smo opasnosti sve ono što kao kršćani slavimo , shvatimo kao mit i to izjednačiti s  nestvarnim događanjima. Jer jedan mit nema povjesnu pozadinu.  A da li je Božić zaista  mit?

Kršćanska istina o Božiću se uzdiže potpunoma iznad mita. Ti nije nikakvo ponovno vraćanje onog što slavimo u ovim danima, nego potpuno i jedinstveno silaženje Boga u svijet. Postojao je jedan određeni vremenski trenutak, u kojem je Riječ Božja postala tijelom, u kojem je  vječni Sin Božji stupio u  ljudsko vrijeme. To nije bio jedan dan i jedan sat kao svaki drugi, nego je došla «Punina vremena» . Naše vrijeme je postalo spasenjsko vrijeme, vrijeme nade, vrijeme spasenja. Otkako je Sin Božji postao čovjekom u našem nesigurnom i proilaznom životu  samo vrijeme je postalo dragocjeno i sveto. Ovo je vrijeme Milosti, u kojem se nalazimo, i Bog nam ovo vrijeme neće oduzeti, bilo što da se dogodi.

I zaista, ako bacimo pogled u ovaj današnji svijet, tad ćemo pomisliti, i u stvarnosti je zaista tako, da postoji mnogo toga neriješenog, mnogo toga «bolesnog» i mnogo je «bezizlaznih situacija». Toliko i toliko veza je uništeno zbog nepovjerenja, zbog mržnje,  zbog odbojnosti i neprijateljstva, pa čak i u samim prostorima Crkve kao Božjeg naroda. Iznova se događaju stvari koje sasvim sigurno nisu od Duha Božjeg, nego od duha Zloće, pred kojim se sami često priznajemo pobijeđenima.

Ali ipak, ono svjetlo koje je Božja Ljubav zapalila na dan Božića, nitko nemože ugasiti!  To je Svjetlo Oca nebeskog koje je zasjalo u njegovom utjelovljenom Sinu. O njemu piše Ivan , da  «tama ovo svjetlo ne obuze». Pravo Svjetlo je došlo na svijet  da svakog čovjeka obasja nejgovom Ljubavlju i ispuni božanskim životom. Stoga se smijemo nadati onom Nadom, koja nas uzdiže iznad nesigurnosti življenja i koje ne može biti uništena.

Božić slavimo još jedan tjedan, sve do blagdana Krštenja Gospodnjeg. Zašto je Bog postao djetetom? Znao je kako će naše srce otvoriti i učiniti spremnim za njegovu Ljubav. Božić nam pruža jedinstvenu mogućnost da se posvetimo  i okrenemo onome bitnom. Ne, da bi sve drugo bilo nevažno. Ne možemo naravno pobjeći od ovoga svijeta. U ovome sijetu se moramo dokazati. I tko bude vjerova o u Sina Božjeg, koji nam je darovan u djevičanskom rođenju Djevice Marije, , taj je pronašao polazišnu točku s koje se sve drugo može relativizirati.

Jer,na kraju, samo je Ljubav važna.