Bijela nedjelja

Današnja «Bijela nedjelja» zove se i «Nedjelja milosrđa». Ovaj naziv za drugu nedjelju nakon Uskrsa službeno postoji od kako je to Nauk za Službu  Božju u svojem Dekretu od 5. svibnja 2000. godine utvrdio. U ukazanju Uskrsnulog  pred «nevjernim Tomom» i uspostavi sakramenta ispovijedi obznanjuje se čudesno Božje milosrđe. Osim toga, ovdje postoji i  povezanost sa sveticom sestrom Marijom Faustynom Kowalskom, koju je Sveti otac papa Ivan Pavao II.  30. travnja 2000. proglasio svetom. Ovoj sestri se Božje milosrđe posebno očitovalo, u kojem je ona zančenje i vrijednost tog milosrđa  izvanrdno iskusila. Gospodin joj je naložio da naslika jednu sliku, koja je trebala predstaviti «Milosrdnog Isusa» , a ta slika je postala širom svijeta poznata.

Radi se zapravo o otkrivanju jedne važne dimenzije  u predstavljanju Božjeg lika: u pravom  razumijevanju Božjeg milosrđa. Isto tkao smo ponukani dati jedan odgovarajući odgovor, a to znači u Ljubavi, Povjerenju i Smilovanju.

Bog, koji je iznad svega velik i uzvišen, ne da se ljudskim umom dokučiti.  U spoznanju Boga samo se tapkajući možemo približiti,  i sve slike koje u duhu o njemu stvaramo, bivaju uvijek iznova nadiđene njegovom veličinom egzistencije i djelovanja. Tko je u stvarnosti Bog, samo nam On može  pokazati, a to je i učinio po svojem Sinu.

Upravo  u uskrsnom vremenu nam biva jasnim što je Bog za nas iz Ljubavi učinio. Ako zaista vjerujemo na  očitovanje Božje u Isusu, tada  nazrijevamo kolika je tu Ljubav na djelu.  Da bi slugu spasio, Bog daje svoga Sina. Da bi nas spasio od grijeha, sam Je Isus preuzeo na sebe grijeh.  Predajući se za mnoge, prihvatio je smrt na križu da bi nama podario život. Na svetom krštenju i u ostalim sakramentim uzimamo dioništvo u tom otajstvu.  I možemo li i dalje, s obzirom na ova djela, sumnjati u Božje milosrđe?

Nažalost,mnogi ljudi olako prelaze preko ove Istine. A mnogo gore je ako se  Božje milosrđe i priznaje, ali se živi po starom i ne mijenjaju se loše navike. Opravdava se i osobna grešnost pokušavajući uvjeriti sebe i druge da će Bog ionako svima sve oprostiti. Na taj ačin se zapravo želi zloupotrijebiti Božje milosrđe.

U čemu leži  Božje  milosrđe? Bog je u dubini svoga bića ništa drugo do sama Ljubav. Po tome je Milosrđe onaj oblik Ljubavi, koji se patnikom i grešnom čovjeku  u krajnjem obliku i načinu kao spasenje pokazuje. Bog je tu «za nas» . Božje milosrđe znači  pastoralni pristup svakom od nas. Bog nas poziva po našem sasvim osobnom imenu, kao što je Uskrsli nazvao i Mariju Magdalenu njenim imenom, i ona ga tada prepoznala, kao što se i Tomi na sasvim osoban način ukazao i upućivanjem na njegove rane ozdravio nevjernog apostola.

Božje milosrđe nam želi samo dobro.  Bog nas ne želi kažnjavati i suditi. Ako ipak dođe do kazne i suda, tada je to sam čovjek koji Boga na taj čin «prisiljava» da mu se Bog  na  takav način obraća.  Tko se naprotiv svog grijeha odriče  i kaje se za njega, može samo zadobiti prihvaćanje i opraštanje.  Bog je milosrdni Otac, koji nije zlopamtilo i povratniku, izgubljenom sinu, dariva svečano ruho i obilnu gozbu.Nijedan grijeh nije za njega velik, a da ga ne bi mogao oprostiti, samo ako se grešnik iskreno u srcu pokaje i želi zapopčeti novi život. Ljubav je ta koja briše mnoge grijehe.

Neka bi nam blažena Djevica Marija, Majka milosrđa, bila  trajnom Tješiteljicom. Njeno srce je uvijek za nas otvoreno. Ako se i ne usuđujemo direktno njenom Sinu obratiti, ona priama naše molitve i upućuje ih Bogu. U pred nama uskoro započetom Marijinom mjesecu, svibnju, smijemo se njenom zagovoru još više  uteći. Bog nas s Lubavlju gleda i prihvaća, na temelju zasluga njegovog Sina Isusa Krista. Pokušajmo živjeti po Milosrđu Božjem i darujmo i sami to milosrđe onima oko nas koji ga najviše trebaju.