Sve se može promijeniti Dragi prijatelji, ja nalazim da je poruka: Bog posla svoga Sina na ovaj svijet kao jedinu šansu za nas – poruka od koje zastaje dah! Taj Isus izreče nevjeroajtne riječi kad reče: «Evo, činim sve novo!» - On, i samo on može promijeniti ljude! Vidjeh pijanice koje Isus oslobodi robovalnja alkoholu.Sebične starice koje u svojoj sebičnosti proklinjaše sve ljude, postaše drugačije i počeše misliti na druge. Muškarci koji bijahu sapeti svojom bludnošću, bivahu oslobođeni. – Isus mijenja! To nije bajka.Mogao bih Vam navesti mnoštvo istinitih primjera. I zato trebamo, kad već dobro znamo da most našega života nije potpuno u redu, tog Spasitelja koji nas može promijeniti. Trebamo Gospodina Isusa – ne krršćanstvo na papiru, već živoga Krista! Razumijete li to? A on je tu! Njega možete zazvati još ove večeri i reći mu sve svoje životne probleme, svu svoju patnju.Da, velika je to poruka za nas. Dozvolite mi razjajsniti jednom ilustracijom ovo što malo prije rekoh. Nedavno provedoh tjedan dana u Münchenu. Ljepotama grada Münchena pripada i ogoroman park koji se nalazi u centru grada, poznati «Englischer Garten». Budući da je moj hotel bio blizu parka, svako se jutro prošetah po njemu. Na ulazu u park nalazi se drveni most kojim se prelazi preko rječice. Lijevo od drvenog mosta nalazi se brana preko koje se prelijeva voda i stvara vodopad. Ondje, ispod vodopada, jednog dana ugledah kako veliki komad drveta poigrava na uzburkanoj vodi. Budući da imadoh vremena, zastadoh ondje i gledah kako se to drvo neprekidno vrti u krug. Tu i tamo je izgledalo da će ga struja povući za sobom iz toga magičnog kruga, ali bi se opet vratilo u vrtlog. Kad drugi dan dođoh, drvo još uvijek bijaše tamo. Izgledalo je kao da se neprestano pokušava domoći riječne struje . Ali vrtlog ga je uvijek vraćao na isto mjesto. Možete li to zamisliti? Ondje je protjecala živa struja, ali drvo se stalno okretalo u jednakim , beživotnim krugovima! Tako je i sa živiotom većine ljudi. Neprestano se vrte u istim starim krugovima: isti grijesi, iste opasnosti, isto bezboštvo, iste sumnje usrcu. Uvijek ista svakodnevica, uvijek u istome krugu! Ali postoji jedno strujanje , živa struja koja izvire kod sina Božjega, kod Isusa. Isus je umro za nas na goglotskom križu. Vjerujte mi da to , što je Bog dopustio da njegov Sin umre tako okrutnom smrću, nešto znači. Pokušajmo to sagledati duhovnim očima. To mora nešto značiti. Ne može se tako olako prijeći preko toga. Moramo se barem malo pomučiti da bi nešto shvatili. Isus je umro, ali treći dan usta iz groba. Od Isusa potiče struja oslobođenja! Ali mi smo poput onog drveta u «Englischer Gartenu», neprekidno se okrećemo u istim krugovima. Gledajući to drvo u rječici pomislih: »Potrebno ga je samo malo gurnuti i zahvatila bi ga struja. « No ja se ne usudih to učiniti, jer mi ne bijaše do kupanja. Mi nismo komad drveta. Mi sami moramo učiniti taj korak koji nas može izvesti iz neprekidne vrtnje i uvesti uoslobađajuće strujanje koje dolazi od Sina Božjega. Na koncu ćemo shvatiti da u tome nismo bili sami, već da je to Bog učinio. Ali moram vam reći da taj korak u oslobađajuće strujanje morate poduzeti sami. Ipak postoje ljudi koji sasvim jasno osjećaju da je Bog taj koji im pomaže poduzeti taj korak i zakoračiti iz starih , dosadnih krugova u struju slobode što dolazi od Isusa . Wilhelm Busch, Isus, naša sudbina |