Kruh u tvojoj ruci U Parizu, u Jakobovoj ulici, nalazi se jedna mala pekarnica, u kojoj na stotine ljudi svakodnevno kupuje svoj svakodnevni kruh. Vlasnik je jedan dobar pekar. Ali, ne kupuju ljudi te četvrti rado tamo kruh samo zbog njegove dobrote. Još više privlačli ih stari pekar, otac tog pekara. Naime, stari pekar je zapravo uglavnom u radnjici i pripomaže pri prodaji. Ovaj stari pekar je komedijant. Neki za njega kažu da je malo mušičav. Ali samo neki, jer većina kaže: on je mudar, on je prijateljski naklonjen ljudima. A neki čak kažu: on je prorok.No, ako mu to u oči kažete, tada on samo mrmlja sebi u bradu, od čega se razumije tek ono: Ah, gluposti...! Taj stari pekar zna da se kruh ne koristi samo u tu svrhu da se najede, i upravo se to ljudima posebno dopada. Neki to iskustvo dožive tek kod tog pekara u Jakovljevoj ulici, kao na primjer Gerard, vozač autobusa, koji je slučajno navratio kod starog pekara. «Izgledate mi potišteni», obrati se stari pekar vozaču. «Brinem se za moju malu kćerkicu!», odvrati mu vozač.»Jučer je pala s prozora, s drugog kata.» «Koliko ima godina?» upita pekar. «Četiri», odgovori Gerard. Tada stari pekar uze jedan komad kruha koji je ležao u blizini, odgrize dva zalogaja i ostali komad dade vozaču autobusa. «Jedite samnom», reče stari pekar Gerardu,» želim misliti na Vas i na Vašu malu kćerkicu.» Vozač autobusa ovako nešto još nije doživio, ali odmah je sve razumio, što je stari pekar time mislio kad mu je dao kruh u ruke. I obojica su jeli svoj kruh i šuteći su mislili na dijete u bolnici. Sprva je vozač autobusa Gerard bio sam s pekarom. Tada uđe jedna žena. Na obližnjoj tržnici je kupila dvije litre mlijeka i sada je navratila još po kruh. I prije nego je svoju želju izrekla, dade joj stari pekar jedan komadic bijelog kruha u ruku i reče joj: «Pridružite nam se, jedite s nama: kćerkica ovog gospodina leži teško povrijeđena u bolnici- pala je s prozora. Tek su joj četiri godine. I otac treba znati da ga nećemo ostaviti samog u njegovoj nevolji «. I žena uze komadić kruha i jela je s njima dvojicom. Tako je bilo često u radnjici., u kojoj je stari pekar posluživao kupce. Ali, dogodilo se i nešto drugo, nad čim su se ljudi još više čudili: dogodila se naprimjer jednom jedna zgoda s Gastonom: Jednog ranog jutra , gotovo proletjevši kroz vrata , u radnjicu uleti jedan mladić! Odmah se moglo primijetiti da je pred nekim bježao. I pekarnica mu je čisto dobrodošla kao sklonište. Uletio je dakle unutra, zalupio vratima i žurno ih zaključao. «Što to radite?» upita ga stari pekar.»Kupci moraju unutra da bi kruha kupili, Odmah da ste ta vrata otključali i otvorili!» Mladić je bio sav izvan sebe. I tada se na vratima pojavi još jedan čovjek, ogroman kao boksač teške kategorije, držeći u ruci jednu željeznu šipku. Čim je u pekarnici ugledao ovog mladića nahrupi na vrata, ali ih ne uspje otvoriti, jer su bila iznutra zaključana. «On će me prebiti!», jaukao je mladić. «Tko?Taj?» upita stari pekar. «Moj otac» i dalje je jaukao mladić drhteći cijelim tijelom,»on me želi prebiti, strašno je ljut!» «Pusti ti samo mene, ja ću to već s njim urediti!» odgovori stari pekar, i ode do vrata, otključa ih i doviknu teškom öovjeku vani: »Dobro jutro Gastone! U rano jutro se već tako uzbuđuješ! To ti nije zdravo. Tako nećeš dugo živjeti. No, uđi unutra, Gastone. Ali, molim te, pusti maloga na miru. U mojoj pekarnici nitko neće biti ubijen!» I čovjek sa šipkom uđe unutra. Svog sina nije ni pogledao. I bio je previše uzbuđen da bi pekaru odgovorio. Obrisa znoj sa čela i zatvori oči. Čuo je pekara kako mu reče:»N, hajde, Gastone, uzmi ovaj komad kruha, to umiruje. Jedi ga zajedno sa svojim sinom: to će vas pomiriti! I ja ću s vama jesti da bih vam pomogao pri pomirbi. « I dade svakom po jedan bijeli komad kruha. I Gaston uze kruh i njegov sin uze kruh . I nakon što su malo pojeli , pogledaše jedan drugoga, a stari pekar se obojici nasmjehnuo. I kad su sav kruh pojeli, reče Gaston: «Dođi sine, čeka nas posao!» Iz: Mertens H.A.: Kruh u tvojoj ruci, Mšnchen 1975 |