“Drugi mi idu na živce»Mislim da ćemo se svi složiti kako nam u svakodnevnom životu ljudi često «idu na živce». Rijetki su dani a da nas nitko ne iritira. Usudio bih se reći da ne postoji nitko kome drugi ne «ide na živce». To je nešto što je sadvim uobičajeno među ljudima. Ali nemojte misliti da samo drugi nas živciraju - i mi idemo drugim ljudima na živce. Nisam li u pravu? O da, i m i idemo jedni drugima na živce! No ne svi. Moja mi žena, na primjer, ne ide mi na živce. Ali postoje drugi koji me zaista iritiraju.. I vas? Pa naravno. I tako jedni druge mučimo: u obiteljima, u susjedstvu, na poslu, pa čak i u kršćanskim krugovima. Idemo jedni drugima na živce.. Cijeli svijet pati od «ideš-mi-na-živce» sindroma. Postoje ljudi koji bi mogli reći:» Ne bih imao nikakvih problema u životu kad pokraj mene ne bi bio taj i taj!» Tada taj drugi nije samo trnu u oku, već trn u životu. I zato trebamo razmišljati o pitanju: «Kako biti zadovoljni u životu kad nam drugi idu na živce?» Dragi prijatelji, to je inače samo dio jednog mnogo većeg problema od kojeg pati čovječanststvo. To je kao kad netko kašlje,a u stvarnosti ima ozbiljnu infekciju na plućima. Tu ne pomažu bomboni za iskašljavanje, Takva se osoba mora podvrgnuti temeljitim pretragama i drugačijoj terapiji! Mislim da je ta slika dovoljno jasna za objašnjenje te pojave. To što jedni drugima «idemo na živce» je samo znak da u nama problem leži mnogo , mnogo dublje. Razlog za to je dakle mnogo dublji nego kad kažemo da je naša susjeda malo nepristojna. Biblija kaže: Bog stvori svijet koji bijaše savršen. Adamu Eva nije išla na živce, kao ni Adam Evi. U novostvorenom svijetu je vladao potpuni sklad. Ni živi Bog nije išao ljudima na živce, naravno, ni oni njemu. Svi su živjeli u skladu: Bog i ljudi međusobno. Ali, prema biblijskom izvješću na početku ljudske poviejsti događa se užasna katastrofa. Biblija to naziva čovjekovim padom. Rečeno je kako čovjek bijaše podvrgnut kušnji.Naime, nije smio okusiti plod s određenog drveta u Edenskom vrtu. Bog mu to zabrani. Ali mu to ne dade mira. Mogao je birati – i izabrao je zlo, neposlušnost. Kušao je zabranjeno voće. U tom trenutku sve propadne – čovjek je pao u grijeh i dotadašnji divni svijet se izmijenio.
|
