Čovjek

«Svi smo mi početnici u Ljubavi. Sebičnost i zlonamjernost , prikrivanje nutarnjih nedostataka i nezrelosti čine nas  takvima da još uvijek moramo  naučiti sve.  Ne možemo naučiti taj zadatak nekim usiljenim  naporom.  Ludost Evanđelja blaga je ludost.  Svaka pretjerana tjeskoba protivna je Evanđelju.  Bez sumnje, naporom volje učimo se  ljubavi ukoliko se naša volja  sili da bude slobodna  i nevezana i spremna na žrtvu. . Ali postoje i drugi putovi da se dođe do ljubavi, putevi radosti, dobrog raspoloženja, dobrih odnosa, pa čak i zdravog natjecanja. . Sve što otvara ljudsko srce može biti početak Milosti.»(Katekizam za odrasle, Str. 359)

Na licu svakog čovjeka odražava se odsjaj Božje veličine.

Svi narodi su samo zato tu da od Boga budu ljubljeni i da Boga ljube.

Čovjek je  stvorenje Ljubavi i svoje ispunjenje nalazi samo u njoj.

Svakog čovjeka moramo gledati kao onog na kojem počiva neizmjerna Božja Ljubav.

Čovjek ima samo jednu zadaću na sviejtu: svoj život založiti da Ljubav raste među ljudima.

Lice jednog djeteta nam kaže : morali bismo Boga primiti da bismo postali ljudi.

Biti  čovjek znači: biti prijatelj Božji. Tako je  sav naš život jedno postajanje čovjekom.

Morali bismo se učiti jedan drugoga pogledati, primjećivati da bismo se mogli razumjeti i voljeti.

U svakome od nas se Krist želi vidjeti.

Potrebno je htjeti jedno drugo voljeti da bismo se voljeli: ništ alakše od toga.

Naša zadaća na svijetu je Ljubav, sve drugo je nevažno.

Plodnost našeg života ovisi o  mjeri naše Ljubavi.

Tko je počeo voljeti, taj je prestao s površnošću.

Tko ljubi, smiren je u sebi, upravo time što sebe napušta.

Odsjaj čovječjeg lica treba biti odsjaj Ljubavi.

Čovejka kojeg ne razumijemo, moramo jednostavno više voljeti, tako se rješava svaki nesporazum.

Svi probnlemi se rješavaju ljubavlju.

Ne radi se toliko o razvijanju naših talenata, koliko o  razvijanju unutarnjeg čovjeka, a to se događa samo Ljubavlju.

Vrati se natrag