GIP je uvijek s Vama!
| Bez obzira gdje se nalazili u
bilo kojem dijelu svijeta, u bilo kojem gradu, na proputovanju, poslovno ili
privatno – na zaslonu vašeg računala čeka vas vijest iz Vašeg Garevca i
najbliže okoline. Na taj način želimo svim posjetiteljima diljem svijeta,
pogotovo našim iseljenicima, omogućiti bliskost sa svojim krajom. U nadi da ćete svojom moralnom pomoći kao i sponzorstvom podržati naše nastojanje da budemo u koraku s vremenom u kojemu živimo, želimo vam mir i dobro. Vaš GIP |
Prijava-Login
Niste prijavljeni.
 |
| Vjenčanje od Danijele i Nike Jagustin |
Potraži riječ na portalu
Posavska himna
| Gdje
najljepša jutra sviću, ko iz snova, ko iz bajke? Iznad ravne Posavine, naše sestre, naše majke! Posavina tamo vam je gdje su žita, plodne njive, uz tamburu gdje se igra, gdje se plave zrele šljive. Ni majku na svoju djecu nećeš vidjet ponosniju, nego plodnu Posavinu kada žitna polja zriju. Rat i kuga kada dođu, il bujica sa planina, s gubicima, ali časno, to istrpi Posavina. Mi Posavci, ma gdje bili, s šljivovicom kad slavimo, kličemo joj ponosito: "Volimo te, Posavino!" Ivo Kobaš |
Mudre izreke
| Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti." |
Vic dana
| Razgovara plavuša s ogledalom: Ogledalce, ogledalce, tko je najljepši na svijetu? Pa miss svijeta, glupačo! |
Garevački Internet portal ®
06 Svi 2010 |
|
  21.7.2010. srijeda. U 19.00 sati je u programu Kultrno zabavni program. Zbavaljat će Vas ponovo najmlađi izvođaći izvorniog melosa „Braća Kopić" a u goste nam dolazi KUD „Mladost" iz Domaljevca i KUD "Matići" iz Matića, dok će i naš KUD Garevac pripremiti i izvesti jednu dramu. Za ovu večer svoj boravak u Garevcu će produžtit i naši „Kumovi" Marko i Krunoslav koji će pokazati svoju vještinu na žicama šargije i violine.
Ostanite i ovaj dan u Gerevcu i nedozvolite da bude više gostiju već nas Garevljana.
|
Garevački stari hrast! Desetljećima se svakoga proljeća odijevao novim lišćem, ponosno je širio krošnju, a u zemlju zakapao dugo korijenje - taj stari hrast u Garevačkom groblju. Godinama je oplakivao pokojne, žalostio se odlascima Garevljana u tuđe, daleke krajeve, očekivao njihove povratke. I one kobne god. 1992., gledajući barbarski izgon Garevljana s njihove stoljetne grude, teška se tuga uvukla u njegovo korijenje, deblo i grane. Od toga se dana taj naš ponositi hrast počeo sušiti da bi konačno ispustio dah života. No, on je i danas tu, svoj na svome, suh, uspravan, prkoseći ljudima i vremenima, doziva svoje Garevljane da se vrate na stara djedovska ognjišta.