GIP je uvijek s Vama!
| Bez obzira gdje se nalazili u
bilo kojem dijelu svijeta, u bilo kojem gradu, na proputovanju, poslovno ili
privatno – na zaslonu vašeg računala čeka vas vijest iz Vašeg Garevca i
najbliže okoline. Na taj način želimo svim posjetiteljima diljem svijeta,
pogotovo našim iseljenicima, omogućiti bliskost sa svojim krajom. U nadi da ćete svojom moralnom pomoći kao i sponzorstvom podržati naše nastojanje da budemo u koraku s vremenom u kojemu živimo, želimo vam mir i dobro. Vaš GIP |
Prijava-Login
Niste prijavljeni.
 |
| Doček Nove 2010. godine |
Potraži riječ na portalu
Posavska himna
| Gdje
najljepša jutra sviću, ko iz snova, ko iz bajke? Iznad ravne Posavine, naše sestre, naše majke! Posavina tamo vam je gdje su žita, plodne njive, uz tamburu gdje se igra, gdje se plave zrele šljive. Ni majku na svoju djecu nećeš vidjet ponosniju, nego plodnu Posavinu kada žitna polja zriju. Rat i kuga kada dođu, il bujica sa planina, s gubicima, ali časno, to istrpi Posavina. Mi Posavci, ma gdje bili, s šljivovicom kad slavimo, kličemo joj ponosito: "Volimo te, Posavino!" Ivo Kobaš |
Mudre izreke
| Poštenje je prvo poglavlje u knjizi mudrosti." |
Vic dana
| Razgovara plavuša s ogledalom: Ogledalce, ogledalce, tko je najljepši na svijetu? Pa miss svijeta, glupačo! |
Garevački Internet portal ®
07 Vel 2010 |
|
 Ovo je priča o planinaru koji se želio uspeti na najvišu planinu. U tu je pustolovinu krenuo nakon dugih godina priprema. No kako je svu slavu želio za sebe, odlučio se popeti na planinu sam. Počeo se penjati. Vrijeme je odmicalo i postalo je kasno. Umjesto da pripremi logor za noć, nastavio se penjati sve dok se nije smračilo. Gusta je noć obavila planinske vrhove. Oko čovjeka sve je bilo crno. Nebo i mjesec prekrili su teški oblaci i ništa se nije vidjelo. I dok se tako penjao, tek nekoliko koraka od vrha, okliznuo se i počeo padati velikom brzinom.
Mogao je vidjeti samo crne točke i osjećati silu teže koja ga strašno vuče dolje. U tim trenucima užasnoga straha pred očima su mu se odigravali svi lijepi i ružni trenuci njegova života. Misleći o tome kako je blizu smrti, iznenada je osjetio kako ga snažno povlači uže kojim je bio vezan. Tijelo mu je visjelo u zraku... samo ga je uže držalo. U tom je trenutku mogao samo uzviknuti: Bože, pomozi mi!
Iznenada se s neba začu duboki glas:
«Što želiš da učinim?»
“Doista vjeruješ da te ja mogu spasiti?”
Naravno da vjerujem!
TADA PREREŽI UŽE KOJIM SI VEZAN...
Nastupio je trenutak tišine.
Čovjek odluči držati se užeta svom snagom.
Spasilačka ekipa priča kako su idućeg dana planinara našli
mrtva i smrznuta. Njegovo je tijelo visjelo o užetu za
koje se grčevito držao...
SAMO TRI METRA OD ZEMLJE...
A ti? Koliko si vezan za svoje uže?
Bi li ga pustio?
Nikad ne sumnjaj u ono što dolazi od Boga.
Nikad ne reci da te zaboravio ili napustio.
Nikad ne misli da ON ne brine o tebi.
Zapamti da te uvijek drži svojom desnicom.
(Biblija)
preuzeto s zupa-novoselo-balegovac
|
Garevački stari hrast! Desetljećima se svakoga proljeća odijevao novim lišćem, ponosno je širio krošnju, a u zemlju zakapao dugo korijenje - taj stari hrast u Garevačkom groblju. Godinama je oplakivao pokojne, žalostio se odlascima Garevljana u tuđe, daleke krajeve, očekivao njihove povratke. I one kobne god. 1992., gledajući barbarski izgon Garevljana s njihove stoljetne grude, teška se tuga uvukla u njegovo korijenje, deblo i grane. Od toga se dana taj naš ponositi hrast počeo sušiti da bi konačno ispustio dah života. No, on je i danas tu, svoj na svome, suh, uspravan, prkoseći ljudima i vremenima, doziva svoje Garevljane da se vrate na stara djedovska ognjišta.