I ceste i r‘jeke, i šume i njive,

i sve što je l‘jepo, u tebi nam živi,

i tvoje ime GAREVO stoji,

dok su djedovi bez krivnje krivi.

U svitanje zore šuma je već živa,

diše trava bujna, a i krošnja kruta.

Tu su djedovi, očevi naši

svi Za dom spremni, ah, rano ljuta.

Dok Bosna i Sava sve tajne nam znaju,

i Burića štala – svjedok n‘jemi stoji,

poljičke šume mrtve skrivaju –

naša se pov‘jest nikog ne boji.

Od imena tvoga, ti, GAREVO moje,

od vjere u Boga, ljubavi za Krista,

bedemi Crkve još čvršće stoje,

jer duša nam je pred Bogom čista.

Kad pomisli dušman da dođe nam već kraj

i da će prognati i zadnjeg Hrvata,

gle, živne tada mili zavičaj

tu su još uv'jek kršćanska vrata.

Tu su još domovi uv'jek dragi naši,

tu su njive ravne, Garevino sveta.

Tu su grobovi, sv'jet opominju,

da život ima još mnogo ljeta.

Tekst: V. D.

Glazba:  Marko Stanušić