Zahvala ljudima dobra i plemenita srca!

Dragi ljudi dobra i velika srca!

Javljamo Vam se jer osjećamo veliku potrebu da s Vama podijelimo svoju sreću, radost i oduševljenje. S Vama koji ste svojom humanitarnom akcijom pomogli da naša patnja, bol i tuga postanu manje u ovo blagdansko doba.

Kad su nam liječnici rekli da tata boluje od raka, mislili smo da je to nečiji veliki propust koji će daljnjim pretragama biti opovrgnut. No, kako su dani prolazili, pretrage su primicale kraju i ona vijest s početka postala je okrutna istina. Svaki dan smo se bojali da će mama doći s lošom vijesti iz bolnice i reći da je tata, naša potpora i zaštita, umro. To se i dogodilo. Ponedjeljaka 18.rujna 2006. u 17 sati, naš tata nas je napustio. S njegovim odlaskom nebo se srušilo na nas. U srcu je zavladala bol i tuga. Osjetile smo prazninu u srcima kao nikad u životu.

Kako su dani prolazili, uz silnu žalost, došlo je i pitanje naše egzistencije. Što sad kad je naša sigurnost i naša budućnost otišla s tatom u grob? Hoćemo li uspjeti završiti školu? Hoćemo li ikad urediti svoju kuću da nakon 14 godina života kao podstanari i mi imamo nešto svoje? Da li možemo preživjeti bez ikakvih primanja?

Tolika su nam se pitanja motala po glavi, a tjeskoba, bol i praznina su se sve više povećavali.

Onda ste se pojavili Vi. Ljudi velika i dobra srca. Kad su nam rekli da ste pokrenuli akciju bili smo iznenađeni. U jednu ruku bili smo i protiv te akcije jer vjerujte mi istinita je izreka: «Lakše je davati nego primati.» Teško je prihvatiti pomoć drugih jer znaš da nikome nije lagan život. Nakon dugog razmišljanja prihvatili smo Vašu pomoć jer bi bilo nezahvalno i nepristojno odbiti pomoć velikodušnih ljudi.

Veliko Vam hvala na vašoj dobroti, bratstvu i prijateljstvu. Vratili ste nam vjeru u život, osmijeh na lice i tračak nade u srce da ćemo i mi jednog dana imati bolju budućnost. Dali ste nam mogućnost da završimo svoje škole i da postanemo dobri ljudi. Pokazali ste da na svijetu još uvijek ima dobrih i plemenitih ljudi.

Vjerujte mi da ste nam svojom humanitarnom akcijom dali dobar primjer življenja. Nadam se da ćemo i mi jednog dana biti u mogućnosti dati drugome kap dobrote i ruku spasenja.

Svaka moja riječ zahvale je premalo za vaše učinjeno dobro djelo nama. Ne bih željela izdvajati nikoga jer Vas stvarno ima jako puno i svačiji dar je poseban na svoj način. Još jednom hvala svima koji su dali svoje priloge ,a i onim koji su htjeli pomoći, ali nisu imali od čega.

Želimo Vam čestit i blagoslovljen Božić i uspješnu 2007.godinu. Nadamo se da ćete u idućoj godini nekom drugom vratiti vjeru u život i ljude. Želimo Vam još puno ovakvih akcija jer:
«Tajna sreće nije u posjedovanju, nego u darivanju. Tko druge usrećuje i sam postaje sretan. » (A. Gide)

Hvala vam na dobroti.

Obitelj Križić
 

  Vrati se natrag