|
O nepoznatoj humanitarnoj akciji O humanitarnim akcijama i pomoći našem narodu za vrijeme rata u Hrvatskoj i Bosni koje je organizirao naš mještanin i član uredništva «Garevačkog Internetportala» vlč. Marko Cvitkušić nije se u našoj javnosti o tome pisalo. Stoga se naš Portal odlučio prigodom desete obljetnice prvog humanitarnog transporta vlč. Marka u Zagreb izbjeglima iz Garevca i retadiranima u Zagrebu i okolici kratko zabilježiti za naše posljetilje a ujedno sačuvati kao povjesnu činjenicu budućim pokoljenjima.
Za tri godine smo organizirali sedam humanitarnih transporta za izbjeglice iz Garevca u Zagrebu i okolicu, za izbjegle Posavljake u Slavoniji kao i pomoć retardranima u Orlovcu i Stančiću. Po riječima vlč. Marka potrebnima je dopremljeno oko 180 tona živežnih namirnica, obuće, odjeće a ponešto i namještaja. On je svaki transport pratio s jednim župljaninom, a gosp. Antun Wiedemann je svaki transport planirao do u detalje organizirao utovar i istovar i svu robu prevezao u Hrvatsku. Na naše pitanje što mu je najviše ostalo u sjećanju s tih vožnji rekao je: Neopisiva radost da smo mogli pomoći ljudima u potrebi.
Mišo Perak |
Vlč.
Marko se sam prisjeća tih trenutaka: Sa župljanima župa Finningena i
Deisenhofena koje sam do 1999. imao na brizi, te uz pomoć čitatelja lokalnh
novina «Donau-Zeitung», organizirao sam tokom 1992. i 1993. sabirnu akciju za
retardirane na Paunovcu, Orlovcu u Zagrebu i u Stančiću kod Dugog Sela a za
prikupljeni novac smo kupili potrebni namještaj i posuđe u spomenutim domovima.
Onda smo u studenom 1993. počeli planirati humanitarnu akciju za izbjegle
Garevljane u Zagrebu, izbjegle Posavljake u Slavoniji te za štićenike Orlovca
i Stančića. Braća Pavao i Mihovil Linder iz Sonderheima stavili na
raspolaganje su nam svoj teretnjak sa prikolicom bez ikakve novčane nadoknade,
a gosp. Antun Wiedemann se javio da bi bio spreman voziti jer je dobro
poznavao teretnjak braće Linder. Za vrijeme priprema iskrsnula je poteškoća s
kojom nismo računali prije pokretanje spomenute akcije. Naime vozilo braće
Linder je bilo registrirano samo za poljoprivrednu djelatnost i nosilo je
registarske pločice sa zelenim brojkama. Za jedan humanitarni transport u
Zagreb trebali smo uredu za finacije plati porez u iznosu od 500 eura. I dok
smo tako planirali i savjetlovali se što dalje poduzeti susreo sam za vrijeme
jedne svečanosti gosp. Georga Wintera, člana bavarskog sabora rodom iz
Höchstädta, župe koju sada imam na brizi, kojme je dobro bila poznata naša
humanitarna akcija. Na njegovo uljudno pitanje kako teče akcija ispričao sam
mu na kakve smo poteškoće naišli. Na to je rekao:
Vi
ćete započetu akciju dalje organizirati a ostalo prepustite meni. I ne samo da
nam je dostavio novčanu pomoć već se svim silama zauzeo kod bavarske vlade a
onda kod savezne njemačke vlade u Bonnu i kod tadašnjeg ministra finacija gops.
Weigela da naša i slična humanitarna pomoć koja se prevozi vozilima
registriranim za poljodjelstvo budu osobođeni od poreza na promet. I uistinu
poslije nekoliko tjedana nam je javio da su naši transporti oslobođeni
porezana na promet.
|