GAREVAC-Doživjeti Božić u Garevcu nije isto kao bilo gdje u svjetu, jer tamo nema milijuna sitnih žaruljica od kojih sve svijetli i blista. Tamo je samo jedno ali veliko svjetlo koje kao neki jaki magnet privlači vjernike da mu priđu.

U Garevcu nema ispod Božićnog boora ili jelke raznovrsnih i skupih darova koje darujemo jedni drugima, tamo je samo jedan dar i to ono maleno DJETEŠCE koje leži s lijeve strane ulaza u Garevačku ljepoticu pred kojim se svaki vjernik nakloni i priđe mu bliže.

U crkvi ispred oltara su se u visinu uzdigla dva velika božićna bora koje okitiše vrijedni Garevljani.
Već oko 23.00 sata počinju se prikupljati vjernici koji za tu zgodu dođoše u svoj Garevac. Snijega koji je nekoliko dana ranije bio visok i do desetak cm više nema, ali prohladni posavski zrak ispunja im dušu i vraća osjećaje nečega lijepoga, nečega što se svaki Garevljanin sjeti kada se nađe ispred svoje crkve.

Pristižu automobili raznih registraskih pločica, pristižu i naši stari povratnici koji sve ovo doživljavaju na svoj poseban način. Pristižu i oni najmlađi hrabrih roditelja koji ih dovedoše tko zna iz koliko dalekog kraja da bi ovaj Božić i malog Isusa vidjeli ovdje u crkvi koja njima pripada.

Crkveno dvorište se puni. Veselo je. Garevljani svih starosnih dobi pružaju ruku pozdrava jedni drugima s riječima «o kako je lijepo ovo doživjeti ovdje na svome».

S velike krovne visine naše crkve oglšava se zvono i poziva na sv. euharistiju koju predvodi garevački sin dr. vlč. Zdenko Spajić uz koncelbraciju garevačkog župnik Filip Brajinović, a koje su dostojanstveno i s ponosom u srcu i s radošću u očima posluživali mali garevački ministranati.

Brzo se napuniše klupe i popuniše mjesta za sjedenje te se u zadnjim dijelovima crkve i stoji. Doista lijep prizor za sve. I ove godine se okupi prilično veliki  broj Garevljana na misi polnoćki, i bilo ih je oko 200 osoba.

Poslije sv. mise uz kuhano vino počinje čestitanje i vatromet. Puca se sa svih strana. Nezna se tko puca, a tko to sve očima prati. Svijetli nebo u raznim bojama iznad Garevačke crkve. Vrlo je vesela atmosfera i sretni su svi koji za ovaj veliki kršćanski blagdan dođoše u svoj zavičaj.

Dugo se ostalo tu u crkvenom dvorištu, a zatim se krenulo svojim kućama gdje ih je čekala hladna pečenica, mlada prasetina pečena na ražnju, što je tradicionalno božićno jelo, koje se s koljena na koljeno nasljeđuje do današnjih dana. Garevljani, kao i većina ostalih posavskih mjesta ne žele zaboraviti ovaj stari djedovski običaj, mada žive daleko od svog kraja i u mjestima drugih običaja i kultura ipak to nastavljaju.

Nesmijemo zaboraviti ni dosjetku našeg mještanina Roke Stanušić koji je ugodno iznenadio župnika Filipa donirajući mu pečenicu koju su iz godine u godinu donirali uposlenici Zavoda za liječenje Jakeš. Ovo je prvi dar Garevljana na kojem se župnik Filip iskreno zahvaljuje ali nezaboravlja i dugodišnje donatore Zavoda za liječenje Jakeš kojima je i danas veoma zahvalan.

Zamolba: Ukoliko netko posjeduje fotografije s ponoćke zamoljavamo ga da nam ih dostavi jer bi nam dobro došle. Unaprijed se zahvaljujemo!

Po izvještaju Gorana Tokić „Dikače“ napisao Mišo Perak