Tkanje – nekad i sad
Otvorena kuća – Centar za mir i kulturu dijaloga, Garevac, projekt kojeg
sufinancira Europska unija, organizirala je dana 27.07.2007. u Srpskom kulturnom
centru Modriča tribinu pod nazivom «Tkanje – nekad i sad».
Govornike na tribini Maricu Popović – Filipović, dipl. etnolog, Svetlanu Bajić,
dipl etnolog i Željka Pušića, dipl. arheolog, pozdravila je i predstavila
publici Slavica Šerić, voditeljica projekta Ovorena kuća.
Marica Popović – Filipović, viša savjetnica Zemaljskog muzeja Bosne i
Hercegovine, Sarajevo, održala je predavanje na temu «Tekstilne rukotvorine».
Pod pojmom tekstilne rukotvorine podrazumijeva se proizvodnja i prerada
tekstilnih vlakana, tkanje, izrada tekstilnih predmeta, te drugi oblici ručnog
rada kao sto su: pletenje, vez, kukičanje, šivanje. Navedeni oblici tekstilnih
rukotvorina dio su folklornog stvaralaštva i predstavljaju narodni likovni izraz.
Svoju prezentaciju gđa Popović – Filipović obogatila je mnoštvom fotografija,
kako bi posjetiteljima tribine što zornije prikazala i dočarala načine i
mogućnosti ukrašavanja tkanina. Tako su posjetitelji imali priliku upoznati se s
tri vrste tkalačkih stanova: tkalačka daščica - mali stan za tkanje uskih traka
i pojaseva; vertikalni tkalački stan - za tkanje se upotrebljava vuneno predivo,
te horizontalni tkalački stan - za tkanje se upotrebljava predivo i biljnog i
životinjskog podrijetla.
Govorilo se o kukičanju, vještini pletenja iglom s kukicom za
izradu raznih vrsti čipki, kao i o posebnom segmentu tekstilnog rukotvorstva,
koji se koristi za ukrašavanje odjevnih predmeta, a to je vez.
«Narodne nošnje Posavine» tema je koju je predstavila Svetlana Bajić, kustosica
Zemaljskog muzeja iz Sarajeva. Stil i način odijevanja kroz povijest uvjetovani
su ekonomskim, političkim, vjerskim i kulturnim prilikama, kao i regionalnom
pripadnošću. Tako se putem nošnje, kako seoske tako i gradske, moglo otkriti
različite potrebe ljudi, zanimanja, spol, dob, bračno stanje. Od svakodnevnih
razlikovale su se nošnje za sudjelovanje u određenim ritualima kao sto su
molitva, svadba, krštenje, krizmanje, žalost i sl. Geografska raznolikost BiH
utječe i na raznolikost nošnji odnosno raznolikosti u materijalu, obliku, ukrasu,
koloritu, stilu i izvedbi koji se susreću na tlu BiH. Shodno tomu i unutar
područja rasprostranjenosti posavske nošnje, susreću se regionalne varijante.
Košulja čini osnovni dio posavske ženske kako hrvatske, tako i srpske nošnje. To
su košulje koje se ukrašavaju raznobojnim perlicama i čipkom. Za ovaj tip
posavske košulje u upotrebi je i slavenski naziv rubina. Košulje bošnjačkih žena
u Posavini razlikovale su se kako u kroju tako i u načinu ukrašavanja.
Zanimljivo je da se po načinu nošenja pregača kao i nošnji na glavi razlikovale
udate od neudatih žena. U prezentaciji obogaćenoj fotografijama osim ženskih
posjetitelji tribine mogli su vidjeti i muške posavske nošnje, kao i opanke od
opute koji su bili osnovna obuća kako u ženskoj tako i muškoj narodnoj nošnji.
Željko Pušić, zaljubljenik u tkanje, predstavio se odličnim dvadesetominutnim
filmom o tkanju «Vučedolska nit – Pobratimstvo u licu svemira». U filmu su
prikazani arheološki motivi vučedolske kulture koji su autoru služili kao
inspiracija ili bolje rečeno ideja vodilja u tkanju. Pušić, vrsni znalac tkanja
vrlo vješto, koristeći svoje arheološko znanje, prenosi arheološke motive na
tkaninu.
Tribina je završena razgledavanjem mini izložbe koja je sadržavala stare tkanine
kao što je poznati «posavski peškir» i Pušićeve uratke od vune, koji su već bili
predstavljeni na izložbi u Zagrebu.
Fotografije s tribine možete pogledati
ovdje
Vrati se natrag
|
|