OBILJEŽJE

Svi igrokazi objavljeni u ovoj Rubrici su autorizirani i zastićeni autorskim pravom KUD-a Jakov Andrić iz Garevca. Stoga nam je dužnost upozoriti Vas da se zabranjuje svako kopiranje i izvođenje bez dozvole autora. U protivnom takav čin ćemo smatrati bespravnim i snosit će zakonske posljedice!

Pripremio Mario Perić
"Iz Dnevnika Perije Perić"

Igrokazi kulturnog umjetničkog društva Garevac
(Da se ne zaboravi)
Prema zabilješkama iz dnevnika PERIJE PERIĆA IZ GAREVCA
 

OBILJEŽJE
Ovaj običaj je odavno izumro, i praktički se više ne njeguje! Radi se o tomu kada se neki momak ženi, onda od cure donese neku vrijednu stvar. Obično su to ćilimi, košulje ili ako je cura bila bogatija, dukati. Običaj su ponajviše njegovali hrvati u Bosni. Tako i u Garevcu, te je kao takav malo prilagođen tadašnjim prilikama života u selu. Ovdje predstavljen igrokaz - drama koji je izvodio KUD Garevac (pred rat KUD «Jakov Andrić») .
UVOD:
Kroz selo Garevac teče rijeka Bosna. Vrijedni Garevljani podigoše mnoge vodenice na rijeci, da melju kukuruz, pšenicu za kruh naš svagdašnji. Mnogi Garevljani su radili na vodenicama- mlinovima. Upravo o jednom mlinaru koji imaše sina za ženidbu. Otac se vraća kuće, a sin otišao po cursko obilježje bez očeve privole. Da zlo bude veće od cure koja po očevom mišljenju nije za njihovu kuću – nije od uglednog i poštenog čovjeka, kakvog bi otac htio.
Biješe ovo u vremena kada mlađi nisu baš radili onako kako bi stariji htjeli.
SCENA: Starinska soba. U kutu «šporet» i polica za suđe, na zidu «srg» za odijela, par niskih klupa «skemlija» a u na sredini sobe sinija za kojom domaćica razvija pitu.
Sudionici prestave:
Anđa – domaćica
Jozo – domaćin
Tadija – sin (koji se ženi)
Marko – «komšija» (susjed)
Žene iz «komšiluka»
Momci i cure koji su došli na igranku
Svirači i pjevači.
 
NAPOMENA: Tekst drame je pisan u jeziku onog doba: «ni hrvatski ni srpski» te kao takav nije adptiran jer bi izgubio umjetničku vrijednost.
ANĐA: (razvija pitu i priča); Ej, što li to nema moga Joze iz mlina, jadnik jadni al' je susto, mora da je imao dosta meljaje. Ko' moj Jozo , pošteno melje pa svi čekaju kad je njegov red u mlinu.
TADIJA: (ulazi u sobu kod matere, u jednoj mu ruci ogledalo, a u drugo pljujeje i gladi kosu): Nane, nane,.. znaš šta ima novo nane (sav užurban i uzbuđen).
ANĐA: (malo ljuta i iznenađena); Štalije sad, opet ti nješta treba, sigurno ti treba para za duvan, haa.. A dali si poradio? Jesi li marvu dobro namirio, drva nacjepo?
TADIJA: Jesam ba nane, sve sam poradio. A nije ba nane to, ne trebami para, nego nješta drugo, nemogu ti lako kazat.
ANĐA: (ga pogleda, sad ozbiljnije). DA nisi kakav zijan napravio, nedaj dragi Bože, ili kako drugo zlo.
TADIJA: Nije ba nane ništa bilo, ali će biti: ja ću večeras donijeti obilježje od cure ( i dalje se gladi i ogleda, začešljava a žuri mu se.)
ANĐA: (i dalje zbunjena ne može da vjeruje u to, prestade sa radom pa reče:) Šta jetebi, kako obilježje, kak ženidba, šta će ti ćaća reć kad dođe. Ti znaš da on ne da se ženit dok vojsku neodslužiš. A čija je cura? DA nije ona Brnjina sirota? Kuku meni kad Jozo dođe, kako ću mu to reć?
TADIJA: Je, ona Brnjina, a šta fali što je sirotinja, ja ba nane nju volim, ona je lijepa.
ANĐA: Džaba je to što ti nju voliš, ti znaš da on Brnje nemože smislit. Nije ta cura za naše kuće, i ja živa to njemu nemogu kazat. Ubit će me ko vraga ..................
TADIJA: Ja moram otić para obilježja, cura je poručila da dođem, ako ja ne odem para obilježja, ona će dati drugome. Mene društvo čeka, a ćaća nek rekne šta oće, ti ba pripremi rakije i meze. (odlazi)
ANĐA (ustaje iza sinije meće pitu u renu, diže siniju.) Ej Bože moj kako ću to živa reć Jozi, naki ljut i umoran svu će krivicu name svaliti.
JOZO: (ulazi u sobu sav od brašna u mlinu bjel, nosi u vreći alat od mlina. Baca vreću na pod, sjeda i odukuje) Ej, i taj mi je red mlina više dodio, raskideše me vreće unoseći i iznose ći iz mlina.
ANĐA: Jesi li se ba stari plao umorio?
JOZO: (povlači lulu) Jašsam već susto, meljaje ima puno, svjet navalio koda nema više dana pa svi baš danas moraju samlit.
ANĐA: Ej moj Jozo nisi ti džaba poznat kao najbolji mlinar, najpoštenije melješ pa svi čekaju kad bude tvoj red. Oćeš li malo noge oprat, da se lakše odmoriš.
JOZO: Donesi der mi taj lavor. (Povlači lulu)
ANĐA (donosi lavor i vodu, skida mu čarape i priča). Njekako vrijeme ružno, bojala sma se za te da te kiša ne uvati do kuće, svitlica stalno baca.
JOZO: (pere noge, Anđa mu briše, a on je pita?) Đe Tadija, ne vidim ga?. Kud je on ranije odlutao (povlači lulu.)
ANĐA: Ej kud je, nesmim ti ni kazat. (odnosi lavor vodu) oće vrag da se ženi.
JOZO (začuđen) Štaaa, da se ženi, balavac jedan za njega ženidba? Doće on meni kući, pokazat ću ja njemu.
ANĐA: Oćeš stari rakije malo da potegneš, da se razgališ. Umoran si a i nasikiran.
JOZO: Daj der mi taj satljik. Dami je sad da mu ja pokažem. (potegne rakije i povlači lulu.) A jel, jel ti je rekao čija je cura.
ANĐA: ej, čija jebaš ona šti ti je ne voliš, Brnjina brate. Šta ću branila sam, smećala ga ali nema asne, oće pa oće.
JOZO: (Hvata ga uja, udara šakom u pod) Štaa, Brnjina, e dok sam ja živ neće ona unić u moju kuću. (uzima rakije i puši) Zar da mi svatko bude prijatelj, e ne mogu to dozovlit pa nikako. Daj mi još te rakije, dami je otrova najbolje bi volio. Rodiš ga i odhraniš a ono opet na svoju ruku.
ANĐA: (donosi u ibričiću još rakije nadosipa u satljik a netko kuca na vratima, dolazi komšija Marko, da vidi šta ima novo u mlinu jer i on sutra ima red u mlinu)
MARKO: Ej gazda imali vas
ANĐA: (se javi) Ajd, ajd, slobodno je,
MARKO: Faljen Isus i Marija. Kako ste mi i što radite?
JOZO i ANĐA (odgovaraju) Uvijek ISUS hvaljen bio, dobro je kako si ti Marko. Sjedi Markane (reče Jozo), daj Anđe još jedan čokanj.
ANĐA: (donosi čokanj, sipa rakiju i Marku)
MARKO: Pa Jozo šta ima novoga u mlinu, i ja moram ujutro ići u mlin, kako je kamenje?
JOZO: U mlinu je sve uredu, jasam kamenje sjeka, sječivice su oštre, mogu još jednom sjeć. A meljaje ima, ... joj nećeš niti moć pomlit. Svjet navalio ko da nema više dana, a svi htjeli danas samlit. U mlinu je sve uredu, ali me drugo zlo snašlo moj Markane. Dobro je da si došao, da se imam kome izjadat.
MARKO: Kakvo te ba Jozo sad zlo moglo snaći, ajd živio.
JOZO: Ej moj Markane, onaj moj balavac oće da se ženi, Mada barem ženi kaku curu iz dobre kuće nebi meni ni po jada bilo, nebi mi bilo krivo. Nego ona Brnjinu, (opet ga huja hvata) ma ne mogu to nikako kabulit pa et (udara šakom od pod). Zar da mi svatko bude prijatelj.
MARKO: Ej moj Jozo, i mene su te vile morile, tako je i moj donio obilježje čak nije nikog ni pito. A ja ti na njega: "vraćaj to natrag, zar se tako radi bez pitanja roditelja". A znaš šta on meni kaže, znaš šta mi kaže, "ako smo ti ja i ona teški mi odošmo od kuće džaba ti sve. A žena će ti meni, de ba Marko štaš, ako nije od dobri roditelja možda će ona valjat. I eto nemogu griješit duše dobra je. Moj Jozo uvijek ima gore zlo od goreg. Tako mi žena još kaže: " šta bi da ti dovede samodošlju, ili još ne daj Bože zbabnu. (Već je Anđa kavu pripremila, sjela, a netko se čuje na vratima, ulazi jedan momak.)
MOMAK: Faljen Isus, čiča Jozo mi donijeli obilježje, smidemoli unijet u kuću, oćeš nam dozvolit.
JOZO: Čiji je taj klipan?
MARKO I ANĐA: To je Svrzin momak.
JOZO: Šta Svrzin, pa znate li da je se Svrzo potlje nas oženio Anđe, zar ima već tolikog klipana.
MARKO: Šta ćeš ba Jozo rastu djeca, ko bi reko da ću ja do sada imati i unuče. Ti se jesi pokasno oženio, ali idu godine rastu djeca, a mi starimo, džaba je to.
JOZO: A Bože ti fala, ja sve mislio da je u mene ono još balavander, djete, a nisam ni znao da i ja već imam momka za ženidbu. Anđe, šta ćemosad, oćemol pustit da unesu. E da mi je makar vojsku oslužio, manje bi brige imo.
ANĐA: Pa jašta ćemo ba Jozo, sramota je sad vraćat. Štaćeš, ostarićemo i mi, a treba nam i zamjena, treba njeko i radit.
JOZO: Ma slaba je vajda od ove mlađarije, nek se drže opet stari jel' tako Markane.
MARKO: Bome Jozo pomognu nema šta, a i on puno manje oda, a više radi. Tako je u mene.
JOZO: Pa kad je sve tako ispalo, ajd uđite pa šta Bog da. Daj mi ženo onu tandžaru, i to jednom mora bit.
MOMAK: Ajd uđite obećaje čiča Jozo. (ulaze momci, svirači i pjevači veselo s muzikom).
TADIJA: (Daje jastuk s obilježjem ocu) Evo tata ja donio.
JOZO: Nosi tam materi podaj. Anđe daj nam još te mučenice (rakije) gotovo je sad je puklo (uzima pušku i opali dva puta kroz prozor.Dalje Jozo nazdravlja _Marku i sviračima, dolaze žene iz komšiluka, da vide šta se tud događa)
ANĐA: (Ciči i pokazuje ženama šta je mlada poslala pa broji) Košulja upletnjača, ćilim, milošća, paklić duvana, pet deka kave, šećera...
(Dolazi jedna cura na vrata pita Anđu)
CURA: Strina Anđe, oće li biti u vas kake igre da dođemo.
ANĐA: Oće, oće samo vi dođite.
Pjevači pjevaju uz muziku a cure dolaze u igru, s njima su i dvije žene s fenjerima. Poslije malo muzike i pjesme neka žena kaže da svirači zasviraju i da cure malo poigraju. Nakon što se uz pjesmu odigralo kolo na ravno, netko reče: "Ajmo jedno kolo Garevljanku".
Poslije toga pjevači pjevaju kod domaćina a momci i cure ašikuju, a žene sa fenjerima odaju i gledaju tko sa kime ašikuje. Zatim neka žena kaže da svirači još malo zasviraju da cure poigraju jer moraju ići ranije kući.
Neka cura reče: "Ajmo jednu varalicu poigrat."Posle odigranog kola polazi se kući. Momci idu svaki sa svojom curom, a žene sa fenjerima idu za njima.
Odlaze pjevači, Marko se pozdravlja sa domaćinom a Jozo ugovara svirače za svadbu.
 
KRAJ
Posavačka zdravica:
Živio gazda, imao vazda
Mesa, vina, rakije, dobre komšije
I ljudi vakije.