Burića štala

Jučer štala, danas ruševina, a sutra Spomen kapelica
Dugo vremena je prošlo, dugo vremena se čekalo, dugo vremena se spominjalo, ali jako malo pričalo, a još manje, ili gotovo nikako pisalo.
Riječ je o Burića štali, objektu kojeg  je po prvi put prošle godine povodom Proslave Garevačkih jubileja, na svjetlost dana u obliku knjige pod naslovom “Bosansko Posavski Bleiburg-žrtve Burića štale u Garevcu” iznio dr. sc. Marko Babić.
Naime, o tom objektu se tako malo zna a u njemu je prije 61 godinu bilo zatočeno 628 osoba i od toga je mučki ubijeno 567 Posavljaka od kojih 245 Garevljana.
Dakle, to su brojke koje govore same za sebe i o tome se nikada nije htjelo, a zasigurno niti smjelo pričati, jer je smrtni strah bio do u korijene usađen tom bataljunu posavskih i garevačkih udovica koje su to sve znale, a čak ni svojoj djeci nisu smjele pričati.
I napokon, nakon 60 godina šutnje, dolazi kraj kada se u javnosti pojavila dugo očekivana, i u dugoj prošlosti znanstvenim metodama istraživanja pripremana knjiga o žrtvama Burića štale u Garevcu.
Tek tada smo zapravo i mi sami Garevljani saznali stvarno značenje Burića štale, od koje se često u prolazu i glava okretala.
I ta 2005. godina je za nas Garevljane doista godina preokreta.
Tada smo na čelu sa našim župnikom vlč. Filipom Brajinović došli do zaključka da se taj objekat mora otkupiti i zauvijek darovati onima koji to zaslužuju, a to su naši Posavljaci, naši pradjedovi, djedovi i očevi.
Početkom ove, 2006. godine, našao se i kompromis sa bivšim vlasnikom štale Ivom Burić i na obostrano zadovoljstvo dogovorena je realna  i prihvatljiva cijena za objekat sa 800m/2 zemljišta.
Od tada se ozbiljno počelo i razmišljati o prikupljanju novčanih sredstava, jer je dogovorena isplata objekta 25.04. 2006., na Markov dan, kada se u Garevcu moli Blagoslov polja.
I napokon vas možemo obavijestiti da je Burića štala sa 800m/2 zemljišta i gruntovno prepisana na župu Garevac i da joj to ime ostaje kao povijesni naziv, a od danas je možemo slobodno nazivati Spomen kapelica gdje će se svake godine 28. svibnja moliti opijela svim poginulima koji su iz nje toga dana 1945. godine izašli na svoj posljednji put, put nade ali i put bez povratka. Prva opijela u toj štali molio je prošle godine biskup Pero Sudar, a ove godine će ih moliti garevački sin dr. vlč. Zdenko Spajić.
Dakle, cilj nam je objekat  preurediti u kapelicu gdje će biti molitveni i izložbeni prostor s imenima mučenika i stradalnika. Ispred kapelice će se urediti prostor za šetnju i sjedenje i izgraditi spomenik, kako za žrtve 2. svjetskog rata i poraća tako i za žrtve Domovinskog rata.
Tim povodom su se Garevljani u Švicasrkoj, Njemačkoj, Austriji pa i Hrvatskoj još jače zbližili i hode zajedničkim snagama  ka tom plemenitom cilju. Njihova spona Garevački internet portal (www.garevac.com) i “Udruga Garevačkih prijatelja” na području Švicarske odlučili su i konkretnim činom u tom smislu doprinijeti njegovom bržem ostvarenju. Na blagdan Sv. Ive 24.06.2006. organiziraju i jednu Zabavnu večer za Garevljane i prijatelje Garevca, na kojoj nam je želja da uz ugodno druženje uz glazbu, jelo i piće spojimo naš osjećaj za obnovu našeg povijesnog spomenika, te tom prigodom sakupimo dio potrebitih sredstava za tu svrhu.
Dakle, pred nas je stavljena velika zadaća koju ćemo sigurno uz dobru volju, svoga župnika i čvrstu vjeru u Boga i Crkvu sigurno i privesti uspješnom završetku.
 Mišo Perak

 Hrvatske žrtve Burića štale

Opomena i pouka žrtava iz Burica štale
U Garevcu kod Modriče 28. svibnja obilježen je Dan sjećanja na hrvatske žrtve Drugog svjetskog rata, poraća i nedavnog Domovinskog rata Bosanske Posavine. Simbol tih stradanja je Burića štala u hrvatskom selu Garevac kod Modriče. U toj štali između 23. i 28. svibnja 1945. bilo je zatočeno 628 samorazoružanih hrvatskih vojnika odakle su noću odvođeni na obale Bosne i u skupinama ubijani. Tako su partizani pogubili 545 osoba, a iz samog sela Garevac ubijeno je 246 muškaraca. Posljednji čin te krvave tragedije završio je u noći između 27. i 28. svibnja 1945. godine kada je Burića štala ostala prazna. O tim ubojstvima koje su počinili partizani nad hrvatskim vojnicima, bez suđenja i mogućnosti da iznesu svoju obranu, nije se smjelo govoriti skoro pedeset godina. Uspomena na te stradalnike čuvala se potajno u obiteljima i prenosila usmenom predajom među ljudima iz tog kraja. U Uvodu knjige Bosanskoposavski Bleiburg - Žrtve Burića štale u Garevcu autor dr. sc. Marko Babić ističe i jednu pozitivnu dimenziju koja je proizašla iz žrtve hrvatskoga naroda nakon Drugog svjetskog rata: 'Duhovna snaga nastala u pokretu tj. na Beliburgu i hrvatskim križnim putovima, na kojima su stradali i brojni posavski hrvatski sinovi, bila je duhovni bedem komunističkom nasilju. Tako narodna vlast nije uspjela hrvatskom narodu u Posavini kao takvom, na pojedince i manje skupine ovdje se ne osvrćem, uništiti hrvatsku samosvijest.'
Došlo je vrijeme da se i ovo stradanje Hrvata još bolje istraži, sačuva trajno sjećanje na te žrtve i da kao narod nešto i naučimo iz te naše nedavne krvave povijesti radi svoje bolje budućnosti. Nadati se da će tome doprinijeti i Burića štala koja će se pretvoriti u spomen-kapelicu hrvatskih žrtava. Međutim, žalosti činjenica da ovogodišnje obilježavanje Dana sjećanja na te hrvatske žrtve nije bilo zanimljivo hrvatskim političarima niti medijima. Rezolucija Parlamenta Vijeća Europe o osudi komunističkih totalitarnih režima 25. siječnja 2006. trebala bi obvezivati i naše političare, a osobito medije kojima su usta puna europskih vrjednota. U toj Rezoluciji između ostalog jasno se kaže da je svjesnost javnosti o zločinima počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima preduvjet izbjegavanja sličnih zločina u budućnosti, osobito u edukaciji mladih, te da žrtve koje su još žive ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznanje za svoje patnje. Također, Parlament Vijeća Europe pri koncu spomenute Rezolucije poziva 'sve komunističke ili postkomunističke stranke da u svojim zemljama, ako to do sada nisu učinile, iznova procijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, jasno se distanciraju od zločina počinjenih od strane totalitarnih komunističkih režima i da ih osude bez ikakvih nejasnoća' (usp. Rezolucija 1481/2006, br.6-8; 13).
'Znamo da je komunizam naposljetku pao zbog društveno-ekonomskih nedostataka svoga sustava. No to ne znači da je stvarno odbačen kao ideologija i kao filozofija. U određenim krugovima Zapada njegov se zalaz još uvijek drži štetnim i oplakuje njegov nestanak', reći će blagopokojni papa Ivan Pavao II. u svojoj posljednjoj knjizi Sjećanje i Identitet. Toga bi posebno trebao biti svjestan naš hrvatski narod koji je velike žrtve pretrpio upravo od tog i u tom režimu. Svjedoci smo da se marksističko-komunističko-partizansko idejno ozračje na različite načine vraća na prostore bivše zajedničke države, pa i u naše hrvatsko društveno i kulturno ozračje, ako je uopće i bilo iz njega nestalo. Veliča se bivši sustav, djelo i lik Tita, naručuju se ankete koje pokazuje kako se bolje živjelo u bivšoj državi, a u medijima sve više vremena i prostora dobivaju pripadnici partizanskog pokreta koji uopće ne žele priznati da su uopće mogli počiniti bilo kakav zločin. Stoga i buduća spomen-kapelica u Garevcu trebala bi postati značajno mjesto učenja, opomene, zajedništva i očuvanja našega hrvatskog identiteta te posebno molitve da ni nijedna osoba ili narod ne podlegnu ijednoj ideologiji zla.


Dr. Ivo Balukčić