Hrvatske žrtve iz
Burića štale
U selu Garevac kod Modriče 28. svibnja obilježen je dan sjećanja na stradanje
545 hrvatskih vojnika, među kojima je bilo i 76 ranjenika i bolničara iz bolnice
u Prudu. Od tog broja, iz samog Garevca bilo je 246 stradalih. Nakon
samorazoružanja i predaje 628 hrvatskih vojnika partizanima, uz obećanje da će
im biti pravedno suđeno, oni su bili zatočeni u Burića štali u Garevcu od 23. do
28. svibnja 1945. Međutim, umjesto bilo kakvog suda, odatle su u skupinama
odvođeni u obližnje šume gdje su na okrutan način ubijani i potom bacani u
rijeku Bosnu.
Ovogodišnjem obilježavanju dana sjećanja na hrvatske žrtve iz Burića štale bilo
je nazočno oko 200 Garevljana. Pred samom štalom preč. Zdenko Spajić, kancelar
vrhbosanskog ordinarijata, predmolio je opijelo za sve poginule iz Burića štale
te za hrvatske branitelje iz nedavnog Domovinskog rata. Potom su upaljene
svijeće i položeni vijenci u ime župljana koji žive u Garevcu kao i vijenac
Garevljana koji žive u Švicarskoj. Nakon toga je u župnoj crkvi služena Sv.
Misa. Uz predvoditelja dr. Spajića Svetu Misu su suslavili župnik vlč. Filip
Brajinović, vlč. Jakov Filipović, direktor katoličko tjednika, i dr. Ivo
Balukčić, glavni i odgovorni urednik KT-a.
U prigodnoj propovijedi preč. Spijić pozvao je nazočne da kao vjernici moramo po
uzoru na Isusa istinu tražiti i pomicati je. "Ubijeni hrvatski vojnici iz Burića
štale bili su ljudi koji su se za svoje uvjerenje i vrjednote borili i dali
vlastite živote. Među tim vrjednotama bilo je očuvanje svoga hrvatskog
identiteta i svojih rodnih ognjišta. Mi, današnji Garavljani, smo potomci
njihovi. Na kojim vrjednotama mi gradimo svoj život? Koliko je nama stalo do
istine o tim ljudima, ali i do rodnih ognjišta i zemlje koju su nam ostavili.
Istinu treba otkriti ne kako bi prema drugima gajili mržnju ili se nekome
osvećivali, nego da bi na čišćenju svoje prošlosti mogli graditi svoju
sadašnjost i budućnost. Treba jasno reći istinu da je i po tadašnjem
međunarodnom ratnom pravu sa zarobljenicima trebalo prikladno postupati,
omogućiti im obranu na zakonitom sudu. Ovi ljudi su ubijeni bez suda i
mogućnosti obrane", naglasio je između ostalog preč. Spajić
Potom je propovjednik istaknuo veliku žrtvu koju su morale podnijeti tadašnje
garevačke žene i majke koje su ostale bez svojih muževa i sinova u odgoju i
uzdržavanju djece. "One su se hrabro borile sa životnim poteškoćama i uspjele su
očuvati Garevac. Mi, današnji Garevljani, ne smijemo svoju savjest umirivati
samo prigodnim paljenjem svijeća, nego i u ovom teškom vremenu kada u Garevcu
živi samo 130 osoba moramo nešto zajednički učiniti da u Garevcu i nadalje bude
Hrvata i katolika. Tek tada ćemo biti dostojni nasljednici svojih predaka iz
Burićeve štale koji su umrli za svoje ideale", zaključio je propovijed preč.
Zdenko Spajić.
Na kraju Euharistijskog slavlja župnik Brajinović upoznao je nazočne o projektu
preuređenja Burićeve štale u spomen-kapelicu. Štala je zajedno s okolnim
zemljištem otkupljena od njezina vlasnika i uknjižena na župu Garevac, a
dobivena je i suglasnost nadbiskupskog ordinarijata da se može, poštujući
zakonske odredbe, ta kapelica koristiti i kao prostor za vjerske obrede. Župnik
je također istaknuo kako ga posebno zaboli kad na nekoj od kuća vidi natpis
'Prodaje se'.
Župa Garevac utemeljena je 1820. god. Posvećena je Mariji Majci Crkve. Prije
ovog rata župa je brojila oko 2.400 vjernika, a sada ih u župi stalno živi samo
130. Župnu crkvu u nedavnom ratu potpuno je razorila srpska vojska, a prošle je
godine potpuno obnovljena i posvećena. Također je obnovljena i župna kuća.
Ostalo je još izgraditi porušeni zvonik pa da ta jedinstvena crkva u Bosni i
Hercegovini zasja u svom prvotnom sjaju. Nadati se da će se iznova obnoviti i
živa garevačka Crkva.
I. Balukčić
'Tragedija hrvatskih vojnika Burića štale u Garevcu skoro je identična tragediji
hrvatske vojske u Bleiburgu, i jedni i drugi su masakrirani nakon odlaganja
oružja:
- posavski vojnici nakon predaje partizanima;
- a bleiburški, nakon savezničke, tj. britanske predaje hrvatske vojske njihovim
partizanskim i komunističkim saveznicima, nakon čega je uslijedila neopisiva
odmazda masovnim smaknućima hrvatske vojske i domoljuba.
Bleiburška tragedija hrvatskog naroda istodobno je ogromna saveznička politička
i povijesna sramota, posebice Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država,
koje nikada za sudioništvo u zločinima nisu odgovarale. Bleiburška tragedija je
sinonim hrvatskog stradanja 1945. U toj ogromnoj žrtvi hrvatskog naroda utkano
je, prema još uvijek nepotpunim podatcima, više od 10.000 hrvatskih žrtava s
desne obale rijeke Save, iz bosanskog Posavlja, jer i Posavljaci su u velikom
broju, na stotine iz pojedinih sela, postali žrtve Bleiburga i hrvatskih križnih
putova istodobno s uspostavljanjem partizansko-komunističke vlasti na ovim
prostorima. '(Marko Babić, bosanskoposavski Bleiburg. Žrtve Burića štale u
Garevcu, Vidovice-Zagreb,2005., str. 24-25) |
| |
|