Pripremio: Marko Cvitkušić

Radno uvjerenje (Zeugniss)

 Odnos poslodavac-posloprimac po naravi stvari – nije nimalo jednostavan. Pogotovo u trenutku kada posloprimac svojevoljno ili prinudno napušta postojeće radno mjesto, to jest daje otkaz. Slijedi razdoblje u kojem se prave radne, međuljudske, administrativne i financijske bilance.  

   U radnim uvjetima zapadnoga svijeta poslodavac može dobrim dijelom dimonstrirati svoju moć pomoću radnoga uvjerenja, koja se redovito prilaže uz potrebnu dokumentaciju i koju svaki novi poslodavac uzima u obzir.

  Vrlo osjetljiva, ponekad krajnje problematična strana radnog uvjerenja odnosi se  u prvome redu na njegov sadržaj, oblik, važne točke koje obuhvaća ili izostavlja, (ne)doličan stil pisanja.

  Mirne duše moglo bi se kazati kako se one bitne stvari bolje čitaju između redaka nego li u samim recima. Cilj ovoga priloga je upozoriti na bitne točke koje bi se morale naći u svakom solidnom radnom uvjerenju.

Radni učinak ( Leistung )

  Radni učinak se može ocijeniti kao:

  * izvrstan / natprosječan = premašuje očekivanja i zahtjeve poslodavca

 * vrlo dobar = u potpunosti odgovara očekivanjima / zahtjevima poslodavca

  * dobar = najvećim dijelom odgovara očekivanjima / zahtjevima poslodavca

  * dovoljan = ispod očekivanja

  * nedovoljan = radni učinak i ponašanje na radnome mjestu leže daleko ispod                           očekivanja.

  U odnosu na radni učinak važno je napomenuti da uvjerenje dadne točan opis radnih zadataka koje je osoba obavljala, objektivan sud glede stručnoga znanja, sposobnosti i mogućnosti, odnosa prema poslu ( pouzdanost, ozbiljnost), sposobnosti riješavanja postojećih problema vezanih za obavljanje konkretnoga posla, organizaciju rada, količinu obavljena posla, prihvaćanje odgovornosti na poslu, pažljiva i ekonomična uporaba materijala, strojeva itd., fleksibilnost, samostalnost, samoinicijativnost.

Ponašanje ( Verhalten )

   Pnošanje na radnome mjestu odnosi se na ophođenje prema pretpostavljenima, radnim kolegama i kupcima / mušterijama / posjetiteljima. Ponašanje može varirati od vrlo uljudnoga , korektnoga, susretljivoga do neodgovornoga, tvrdoglavoga, gruboga.

   Ako, primjerice, u radnome uvjerenju stoji da se osoba «trudila» biti uljudna i korektna, to ne znači ništa drugo nego da joj je to slaba, nezadovoljavajuća strana.

  Još jedna, također vrlo važna osobina, odnosi se na sposobnost davanja i prihvaćanja konsturktivne kritike u timskome radu, spremnosti učenja, kao i lojalnoga odnosa prema poslodavcu odnosno radnim kolegama.

Razlog otkaza

  Potrebno je navesti jasan razlog prekida radnoga odnosa – otkaza: na vlastitu želju, uz uzajamnu suglasnost ili prinudno.

  Poslodavac obično navede ako mu je žao zbog odlaska vrijednoga, cijenjenoga i dugogodišnjega radnika. Ako to ipak nije slučaj, dade se jasno naslutiti između redaka. Drugim riječima, zaposlena osoba ne ostavlja bogzna kakvu prazninu u bivšoj firmi niti predstavlja poseban gubitak. Idući poslodavac zaključuje da u najmanju ruku treba biti oprezan prije nego ga uposli. Stoji li pak u radnome uvjerenju da bi svako vrijeme bili spremni ponovno uposliti dotičnu osobu, to je najbolje jamstvo za njen valjani rad.

Jezik ( stil pisanja )

  Točno, jasno, dotjerano i skladno jezično izražavanje nije svakodnevna pojava niti redovita kvaliteta poslodavaca.

  Pogotovo u Švicarskoj gdje standardni njemački jezik mnogima, čak i visokoobrazovanim kadrovima, zadaje veliku glavobolju...

  S druge strane, treba imati na umu da rukovodeće osobe u zanatskim zanimanjima ne posjeduju nivo uglađena jezika i izražavanja. To međutim, ne mijenja ništa na stvari u pogledu istinosti, objektivnosti i korektnosti radnoga uvjerenja.

  U njemu, dakako, mora biti mjesta i za slabe točke (ukoliko odgovara istini).

  Ono što  ne bi trebalo imati mjesta u radnome uvjerenju jesu pak « stare priče» i pojedinačni zdravstveni problemi.

  Bivši poslodavac ne bi smio prešutjeti naspram ozbiljno oboljenje, poremećaj (fizičke ili psihičke naravi) i ovisnost (droga, alkohol, kocka itd.)

  Nerijetko se događa da posloprimac ne dobije radno uvjerenje. Takvo što je naprosto nedopustivo !!!!

  U skladu sa zakonom svaki posloprimac može u svako vrijeme i bez posebnog razloga zatražiti radno uvjerenje (Zwischenzeugnis). To vrijedi ne samo za vrijeme trajanja postojećega radnoga odnosa, već i nakon otkaza, pa čak i 5 godina nakon odlaska iz firme...

  Možda je korisno napomenuti da osobe koje rade preko Temporär - Büroa (agencije za preprodaju radne snage) moraju zatražiti radno uvjereneje ne od firme u kojoj rade nego od spomenutoga ureda.

  Ako se poslodavac ogluši na sve Vaše zamolbe i ne dostavi Vam radno uvjerenje, možete ga najprije uljudno zamoliti, zatim opomenuti, a potom zaprijetiti radnim sudom (Arbeitsgericht).

  Po primitku radnoga uvjerenja trebali biste pogledati sljedeće:

* moguće pogreške, i da li je potpuno.

* sveukupni dojam (ne samo pojedine ulomke).

* ako sadrži  samo loše kvalifikacije, neistine, neobjektivnost, možete pokušati riješiti sa poslodavcem; ukoliko ne bude išlo, preostaje Vam samo radni sud (Arbeitsgericht).

Ukoliko Vam uopće nije stalo do radnoga uvjerenja, možete tražiti samo običnu potvrdu, bez kvalifikacije rada. ( U saradnji sa listom Dijaspora)            

Pogledaj ostale dopise                                                                  Vrati se na Home