Hepatitis je sistemska virusna infekcija koja zahvata poglavito jetru, najveći žljezdani organ našeg tijela. U pravom smislu riječi razlikuju se više tipova hepatitis, prouzročeni virusom hepatitisa A, B, C, D i E. Osim ovih virusa, akutni hepatitis može biti prouzročen i drugim virusima kao npr. Cytomegalovirus, Epstein-Barrov virus, Coxackie virus i dr.

Izuzev hepatitisa A i E, kod kojih do zaraze dolazi fekalno-oralnim putem, ostali prenosi bolesti (hepatitis B, C i D) isključivo se događaju kontaktom sa inficiranom krvlju (transfuzije, izmjena šprica, tetovaže, loša higijena u bolnicama i zubnim ordinacijama), preko pljuvačke ili ostalih biloških sekrecija, i na poseban način putem nezaštićenih spolnih odnosa sa osobama koje su nosioci hepatitis virusa.

Obično poslije jednog varijabilnog inkubacijskog perioda (period od ulazka virusa u organizam do pojave prvih simtoma bolesti), bolest se manifestira sa gubitkom apetita, smetnjama od strane probavnog sustava, opće slabosti, dosta često povišenjem tjelesne temperature, osjećaja težine u trbuhu, a u daljnjem tijeku pojavom žutice (karakteristična žuta obojenost kože i bjeloočnica) i zatamljenom mokraćom. U formama sa brzom i benignom evolucijom, ozdravljenje od virusnog hepatitisa se događa u trajanju od oko 20 dana, ali u najvećem broju slučajeva trajanje bolesti je do oko dva/tri mjeseca. Međutim, virusni hepatitis može imati i fulminantni tijek sa akutnom jetrenom insuficijencijom i posljedičnim smrtnim ishodom (0.5 -1 % slučajeva hepatitisa A i E i 1-5 % slučajeva hepatitisa B). U oko 10 % slučajeva hepatitis prelazi u kronični oblik (Hepatitis B) i dosta često, može dati predispoziciju za jetrenu cirozu i jetreni karcinom. Učestalost kroniciteta je mnogo veća u slučaju hepatitisa C i ona se kreće i do 60 % slučajeva. Treba posebice istaći da je učestalost pojave jetrene ciroze i jetrenog karcinoma znatno veća kod osoba koje uz preboljeli ili kronični hepatitis, kronično ili povremeno konzumiraju alkohol.

HEPATITIS A, (HAV) poznat u pučanstvu kao i “bolest prljavih ruku”, pojavljuje se sporadično ili u epidemijama, a do infekcije dolazi ingestijom hrane zaražene virusom hepatitisa A (fekalno-oralni put zaraze). Može se pojaviti u svakoj dobi ali je najčešći u djece i mlađih osoba. Radi se o jednoj blažoj formi hepatitisa a ukoliko rano otkriven, i sa blagovremenom primjenom imunih-globulina, dolazi do potpunog izlječenja. Sam virus biva inaktiviran ključalom vodom, jednim dužim stajanjem u formalinu kao i UV-zracima. Osim toga, trenutno postoji dosta efikasno cijepivo koje daje potpunu zaštitu od hepatitisa A, a koje se preporučava osobama koje odlaze u područija gdje je učestalost ove bolesti dosta velika.

HEPATITIS B, (HBV) je najraprostranjeniji oblik hepatitisa u svijetu, razvoj bolesti ide u dva smjera; potpuno ozdravljenje ili u kronicitet, sa eventualnim posljedičnim nepovratnim oštećenjem jetre tj. ciroze. Kao što je već napomenuto najčešće se širi krvlju, krvnim produktima, pljuvačkom i spermom. Prenos je znači parenteralni (krvlju/transfuzije ili nedovoljno sterilnim špricama, iglama i drugim instrumentima) ili spolno s jedne na drugu osobu (ne zaštićeni spolni odnosi). Mada dosta rijetko, ovaj oblik hepatitisa se može prenijeti i peroralno. Moguć je i tkz. vertikalni prenos ovog tipa infekcije sa majke na novorođenče, ukoliko je majka nosioc tkz. antigena HBs a uz to posjeduje i antigen HBe. Treba napomenuti da postoje i tkz. zdravi nosioci antigena HBs; to su osobe koje su došle u kontakt sa virusom hepatitisa B i nisu razvile skoro nikakav imunitet i koje u daljnjem tijeku svog života mogu ne manifestirati ni na bilo koji način znakove bolesti. U dosta rijetkim slučajevima i pod određenim uvijetima (imunološki poremećaji, neoplazije), ove osobe mogu biti potencijalno infektivne ili, može doći do aktiviranja same bolesti.

Najefikasnija mjera u borbi protiv hepatitisa B je svakako prevencija, bazirana na osobnoj higijeni i na higijeni okoliša, a ne treba zaboraviti niti zdravstveno prosvjećivanje o ovoj potencijalno opasnoj infekciji. Iako prije nekoliko godina cijepljenje protiv hepatitisa B je bilo fakultativno i rezervirano za osobe od povećanog rizika od oboljevanja (zdravstveni radnici, policajci), danas u mnogim zemljama Evrope je uvedeno obvezno cijepljenje protiv hepatitisa B za svu novorodjenu djecu kao i za adolescente. Cijepljenje protiv hepatitisa B je izuzetno efikasno. Posebna preporuka za cijepljenje protiv hepatitisa B u zonama gdje ono nije obvezno, je za osobe koje žive sa partnerima koji su poznati kao zdravi nosioci antigena HBs hepatitisa B.

U današnje vrijeme u liječenju virusnog hepatitisa B se koristi rekombinantni Interferon (interferoni/INF su proteinske supstancije koje bivaju proizvedene od strane stanice, poglavito leukocita), koji se dobija genetskim inženjerstvom a koji ima antivirusni učinak time što na njega djeluje citotoksički jednim imunomodulatorni efektom (sposobnosti interferona da mijenja staničnu ekspresiju površinskih antigena glavnog sustava histokompatibilnosti (HLA) čime obilježava stanicu za djelovanje citotoksičnih limfocita T i NK stanica).

HEPATITIS C (HCV), obično je asimptomatski, utoliko što oboljeli se može samo žaliti na jedan kronični umor ili gubitak u tjelesnoj težini (stoga i naziv “tihi hepatitis”). Za razliku od hepatitisa B, manja je vjerojatan prenos ove zarazne bolesti spolnim putem, a i mnogo lakše prelazi u kronični oblik.

Poslije kontakta sa krvlju osobe koja je zaražena virusom hepatitisa C, u oko 60 % slučajeva virus se ugnjezduje u stanice jetre i u daljnjem vremenskom tijeku od oko 20-30 godina, može dovesti do ciroze. Realizacija cijepiva protiv hepatitisa C pokazala se dosta teškom zbog činjenice da je virus u stanju da se transformira dovodeći tako do jedne vrste "dezorijentacije" imunološkog sustava.

Kao i u slučaju hepatitisa B liječenje ovog oblika hepatitisa se sprovodi Interferonom, koji može dovesti do potpunog izlječenja u oko 15-20 % slučajeva. Udružen sa Ribavirinom (antiviralni lijek), uspjeh u liječenju hepatitisa C se povećava do 35-40 %. U posljednje vrijeme na tržišti se pojavio tkz. Pegilirani Interferon, koji je u stvari kemijski modificirani interferon (INF) dobiven kovalentnim vezanjem polietilen glikola (PEG) na INF. Time se smanjila brzina sistemnog klirensa a samim time i produžilo serumsko poluvrijeme života INF-a u odnosu na standardni INF, a posljedično i produženje njegove aktivnosti. Time je omogućena njegova primjena na samo jednom na tjedan, za razliku od standardnog INF koji zahtijeva primjenu 3 puta tjedno. Osim toga se dobilo na njegovoj boljoj podnošljivosti. Udružen sa Ribavirinom još više je povećao vjerojatnoću pozitivnog odgovora na liječenje koja se kreće i do oko 55 % slučajeva.

Prema posljednjim italijanskim istraživanjima, u poboljšanju kvalitete života osoba inficiranih virusom hepatitisa C, pokazala se korisna primjena vitamina sa antiokasidantnim djelovanjem (Vitamin A i E).

HEPATITIS D (HDV), je dosta sličan hepatitisu B, a da bi se i manifestirao zahtijeva istovremenu prisutnost virusa hepatitisa B.

HEPATITIS E (HEV), medjutim je dosta sličan hepatitisu A, ukoliko se razmatraju putevi njegova širenja (kontaminirana voda sa inficiranim fekalijama), ali mnogo je opasniji po svojoj evoluciji prema fulminantnim oblicima bolesti.

vrati se na početak