Pod meningitisom se podrazumjeva zapaljenje moždanih ovojnica. Moždane ovojnice oblažu mozak i kičmenu moždinu, a njihovo zapaljenje može biti prouzročeno virusima i bakterijama. Ukoliko je uzročnik zapaljenja virus tada govorimo o virusnom meningitisu; obično se radi o negnojnom zapaljenju moždanih ovojnica. Infekcija se prenosi s čovjeka na čovjeka, a određene forme mogu biti prenesene i od strane krpelja, poslije njegova uboda (proljetni meningoencefalitis). Bakterijski meningitis uopćeno govoreći je prouzročen meningokokom (Neisseria meningitidis). Meningokoki su podjeljeni u određene serumtipove, a serumtip B i C su najčešći u Evropi. Radi se o jednom gnojnom zapaljenju moždanih ovojnica, potencijalno smrtnom oboljenju, koje može biti prouzročeno i drugim infektivnim agensima kao npr. pneumokokom (Streptococcus pnaeumoniae), te bakterijom Haemophilus influenzae tip B. Posljednjih godina u zapadnom svijetu, rutinski se cijepe sva djeca protiv ovog posljednjeg uzročnika meningitisa (Hib). Isto tako meningitis prouzročen meningokokom serumtipa C (najčešći serumtip) može biti izbjegnuta cijepljenjem protiv istoga.

Meningokoki su bakterije sferičnog oblika, čija je živuća sredina u nosnoj i ždrijelnoj duplji čovjeka. Jedini prenosioc ove bolesti je čovjek. Podjeljeni su u određene serumtipove, a serumtip B i C su najčešći u Evropi. Pojedine evropske zemlje su posebice pogođene meningitisom prouzročenim meningokokom serumtipa C, kao npr. Velika Britanija, Sjeverna Irska, Španjolska, Slovačka, Češka te Švicarska. U Švicarskoj se, tijekom posljednjih 5 godina, godišnje registrita (UFSP-Ufficio Federale della Sanita Pubblica) između 100 i 200 slučajeva meningokoknog meningitisa.

Oko 5-10 % pučanstva je zdravi nosioc meningokoka, što znači da bakterije meningokoka žive u njihovoj nosno-ždrijelnoj duplji bez da kod njih izazovu ovo opasno infekcijsko oboljenje. Ovi zdravi nosioci meningokoka predstavljaju stalni izvor difuzije patogenih agenasa. Prenos zaraze se događa na sličan način kao što se prenosi virus nazeba ili gripe, putem sitnih inficiranih kapljica izbačenih iz dišnog sustava kihanjem i kašljanjem, neposrednom uporabom predmeta od zaražene osobe (čaše, boce, ručnici), tijekom prisnih kontakta sa zaraženom osobom, kao npr. poljubcima, ili u slučajevima prenapučenosti (jaslice, škole, vojarne). Van čovječijeg organizma meningokoki nisu u stanju da prežive.

Bolest se obično manifestira u zimu i proljeće, posebice u mjesecima od siječnja do ožujka. To je i period u kome se verificira značajan porast infekcija od strane gornjih dišnih puteva, a prenošenje zaraze je putem normalnih mehanizama čišćenja dišnih puteva (kašljanje, kihanje).

Meningokokna infekcija može u određenim slučajevima prozročiti i tkz. meningokoknu sepsu; stanje kada meningokokna bakterija iz nosno-ždrijelne duplje prodre u krvnu cirkulaciju, čime se raznesu velikom brzinom po cijelom tijelu. Jedan takav oblik sepse može dosta ozbiljno da naruši zdravlje i život čovjeka; budući da izaziva slabost srčano-žilnog sustava (septički i cirkulacijski šok) i pojavu velikih krvarenja u koži i unutarnjim organima, te u nekoliko sati može dovesti i do smrtnog ishoda. U oko 10 % slučajeva osoba oboljelih od meningokokne infekcije serumtipa C dolazi do smrtnog ishoda, dok u oko 20 % slučajeva oboljelih ostaju posljedice kao npr. gluvoća, moždana oštećenja, epileptički napadaji.

Bolest počinje od 2 do 10 dana poslije infekcije sa meningokoknom bakterijom. Prvi znaci bolesti su slični gripi/influenci: dolazi do povišenja tjelesne temperature, glavobolja i pojava koštano-mišićnih bolova u udovima. Kod veoma male djece, prvi znaci bolesti mogu biti pojava povraćanja, akutno plakanje i gubitak teka (odbijaju da jedu). U daljnjem tijeku bolesti glavobolja postaje sve jačeg intenziteta a i vrućica se pojačava, dolazi do bolne ukočenosti stražnjih vratnih mišića te se glava nemože slobodno pokretati prema naprijed i nazad (tkz. nuhalna rigidnost). Mogu se manifestirati zbunjenost, konfuzna stanja, i poremećaji svijesti sve do stanja kome. Drugi zabrinjavajući simptomi meningitisa su nepodnošenje svijetlosti (fotofobija) i pojava mrlja na koži koje se ne gube na pritisak, kao i pojava kožnih krvarenja (točkasta i difuzna).

Postavljanje dijagnoze meningitisa je dosta teško, to zbog toga što se prvi znaci bolesti dosta teško razlikuju od manje opasnih oboljenja kao što je gripa, nazeb ili infekcije gornjih dišnih puteva. Stoga ukoliko zamijetite gore navedene simptome na sebi ili na vašem djetetu neophodno je u što kraćem roku konzultirati liječnika koji će sprovesti daljnje pretrage i potvrgnuti Vas eventualnom adekvatnom liječenju. Rano prepoznavanje bolesti može spasiti život oboljelog!

Meningokokna infekcija može se manifestirati u bilo kojoj starosnoj dobi. Još uvijek najčešće pogođeni ovim tipom infekcije su djeca između 6 mjeseci i 4 godine života. To zbog toga što kod djece imunološki sustav nije još u cjelosti razvijen. U dječijoj dobi se registrira oko 20 % slučajeva ove infektivne bolesti. Prenos zaraze je favoriziran prisnim kontaktima; a upravo zbog toga, povećan rizik od pojave ovog tipa infekcije su napučene institucije kao npr. jaslice, škole, vojarne, studentski domovi. Stoga ovaj drugi starosni val pojave meningokokne infekcije je kod mladih od 14 do 19 godina, to zbog toga što se u ovoj starosnoj dobi povećavaju socijalni kontakti (odlasci u diskoteke, služenje vojnog roka), čime se i povećava opasnost od infekcije. U oko 25 %, svih slučajeva meningitisa, upravo se manifestira tijekom mladalčke dobi (adolescencije).

Meningitis prouzročen meningokokom serumtipa C (najčešći serumtip) može biti izbjegnuta cijepljenjem protiv istoga. U slučaju cijepljenja (monodoza) zaštita od meningokokne infekcije se postiže već nakon mjesec dana i traje nekoliko godina. Kod dojenčadi cijepljenje treba biti sprovedeno u 3 podjeljene doze unutar 2-4 mjeseca, to zbog toga što imunološki sustav kod njih nije još u cijelosti razvijen. U Engleskoj cijepljenje protiv meningokoka serumtipa C je se pokazalo izuzetno efikasnim. Tijekom kampanje cijepljenja u 2000 i 2001 godini, na inicijativu vlade, cijepljenje je obavljeno na 12 miliuna djece i adolescenata do 19-e godine života.

Traba napomenuti da još do danas nije pripravljeno cijepivo protiv meningokokne infekcije serumtipa B.

Cijepljenje protiv meningokoka serumtipa C je moguća i korisna u svakom trenutku. Trebalo bi biti sprovedena u jesen; to zbog toga što je ipak potreban određeni period za stvaranje sigurne zaštite prije pojave perioda sa najvećom incidencijom od meningokokne infekcije tj. zima i proljeće.

UFSP (Ufficio Federale della Sanità Pubblica) i Švicarska komisija za pitanje cijepljenja trenutno ne preporučava uopćeno cijepljenje određenih populacijskih grupa, ali je savjetuje u određenim situacijama:

Ukoliko su roditelji mišljenja da postoji povećan rizik za njihovu djecu od eventuale meningokokne infekcije mogu zatražiti cijepljenje kod pedijatra ili osobnog liječnika. Isto vrijedi za osobe koje odlaze u zemlje u razvoju, gdje je incidencija meningokokne infekcije dosta velika.