|
Dovoljna je jedna bezazlena povreda koja će otvoriti put ovoj
dosta ozbiljnoj, a neki put i po život opasnoj infekciji, iako
na svu sreću dosta rijetkoj. Cijepljenje protiv tetanusa kao i
njeno redovno obnavljanje svakih 5-10 godina je jedini način
prevencije ove potencijalno opasne infekcije. Činjenica da je
aktivno cijepljenje protiv tetanusa univerzalno i da obuhvata
cijelo pučanstva, a i sastavni je dio cijepljenja kod djece;
slučajevi tetanusne infekcije se javljaju u odredjenim tkz.
rizičnim skupinama (zemljoradnici, stočari, vrtlari,
mehaničari) a posljedica su ili neadekvatno sprovedenog
aktivnog cijepljenja ili ne obnovljenog cijepljenja
(Buster-doza) protiv tetanusa. Od povećanog rizika
oboljevanja, u današnje vrijeme, su i osobe koje uživaju
heroin.
Kraće etiološko i epidemiološko razmatranje
Tetanus je akutna infekcijska bolest koja nastaje
intoksikacijom nerutoksina (Tetanospazmin) a koga producira
bakterija Clostridium tetani. Sama bakterija postoji u dva
oblika, vegetativnom i sporogenom. Spore ove bakterije su
ubikvitarne i nalaze se uglavnom u zemlji, asfaltu kao i u
probavnom sustavu nekih životinja. Spore ove bakterije prodiru
u organizam preko otvorenih rana, sa prisustvom nekrotičnog
tkiva i oštećenom cirkulacijom. Iz spora se stvaraju
vegetativni oblici ove bakterije koje se veoma brzo umnožavaju
i sposobne su da produciraju toksin (Tatanospazmin) koji
blokira aktivnost inhibitornih medijatora u spinalnim
sinapsama a uz to ometaju i neuromišićno sprovodjenje; veže se
za mišićne nervne završetke čime dolazi do mišićnog bloka u
vidu trajne kontrakcije i ekstremnog pojačanja refleksnih
odgovora. Ova infekcijska bolest se ne prenosi s čovjeka na
čovjeka, a ukoliko neadekvatno liječena u 10-50 % slučajeva
može završiti smrtno.
Povrede/rane kontaminirane zemljom su najopasnije, a neki put
je dovoljan i ubod trna ruže, artiočka ili čavla da bi otvorio
put ovom tipu infekcije. Tetanusna bakterija dosta dobro
preživljava u okolini/ambijentu bez ili sa malo kisika, stoga
upravo ove male i zatvorene povrede/rane su mnogo opasnije od
otvorenih u vidu posjekotina ili laceracija koje su dobro
prozračene. Isto tako ugrizi životinja mogu biti opasni,
prvenstveno pasa i mačaka zbog toga što provociraju, s jedne
strane duboke povrede/rane koje se brzo zatvaraju, a s druge
strane zbog stalnog njušenja zemljišta dosta često su nosioci
tetanusne bakterije u probavnom sustavu.
Klinička manifestacija bolesti
Inkubacijski period, tj. period od povređivanja do pojave
prvih simptoma bolesti, je od 5 dana do 15 tjedana, u prosjeku
8 do 12 dana. Početni simptomi mogu biti bol i trnjenje na
mjestu povrijeđivanja/inokulacije, a u daljnem tijeku se mogu
javiti spazmi najbližih mišićnih skupina. Tjelesna temperatura
može biti neznatno povišena. Neki put gore navedeni simptomi
čine kompletnu kliničku sliku tetanusa, što znači da se bolest
može i na tome završiti. Međutim, mnogo češće tetanus se
manifestira u vidu ukočenosti donje čeljusti i vrata, smetnji
u gutanju i razdražljivosti, a u daljnjem tijeku javlja se
hiperrefleksija praćena grčom/spazmom mišića žvakača
(maseteri) što dovodi do otežanog ili potpuno onemogućenog
otvaranja usta (trizmus). Spazam i mišićna ukočenost se u
daljnjem tijeku bolest proširuju na mišiće lica, vrata, leđa i
trbuha; neki put i na najmanji podražaj se javljaju bolne
toničke konvulzije (grčevi) slične epileptičkim napadajima.
Iako je bolesnik za cijeli tijek bolesti budan i svjestan, za
vrijeme konvulzijskih napada može doći do grča glotisa i
disajnih mišića što za posljedicu može imati asfiksiju i
respiracijski zastoj, koji predstavlja i najtežu komplikaciju
ovog oboljenja sa posljedičnim smrtnim ishodom. Dijagnoza
tetanusa se postavlja prvenstveno na osnovu kliničke slike.
Prevencija i profilaksa tetanusne infekcije
Cijepljenje protiv tetanusa kao i njeno redovito obnavljanje
svakih 5-10 godina je jedini način prevencije ove potencijalno
opasne infekcije. Aktivna imunizacija je obvezna za svu djecu
do 6 godine života.
Činjenica da je aktivno cijepljenje protiv tetanusa
univerzalno i da obuhvata cijelo pučanstva, slučajevi
tetanusne infekcije se javljaju u odredjenim tkz. rizičnim
skupinama (zemljoradnici, stočari, vrtlari, mehaničari) a
posljedica su ili neadekvatno sprovedenog aktivnog cijepljenja
ili ne obnovljenog cijepljenja (Buster-doza) protiv tetanusa.
Od povećanog rizika oboljevanja, u današnje vrijeme, su i
osobe koje uživaju heroin.
Adekvatna kirurška obrada svake rane sa eventualnim
debridmanom (odstranjenjem devitaliziranog/mrtvog tkiva) je
jedna od najvažnijih prventivnih mjera u sprečavnaju
nastajanju ovog tipa infekcije. Neki put je neophodno obaviti
i antibiotsku profilaksu, o čemu odlučuje liječnik.
U svakom slučaju dobro je pravilo da svaku pa i bezazlenu
povredu/ranu treba isprati toplom vodom i sapunom a potom
dezinficirati je sa nekim antibakterijskim sredstvom. U
slučaju razderatih/lacerirajućih povreda/rana sa nepravilnim
bridovima kao i ubodnih rana, neophodno je procjeniti koliko
je vremena prošlo od posljednjeg obnavljanja antitetanusnog
cijepljenja.
Ukoliko je posljednje obnavljanje antitetanusnog cijepljenja
obavljeno u manje od 5 godina prije povređivanja, kao i u
slučaju ukoliko je ciklus antitetanusnog cijepljenja u
dječijoj dobi bio kompletan (3 doze u prvoj godini života,
jedna doza u 6-oj i jedna doza poslije 10-e godine života), u
tom slučaju nisu neophodne nikakve druge preventivne mjere
osim eventualnog kirirškog obrađivanja povrede.
Ukoliko je prošlo više od 5 godina od posljednjeg obnavljanja
antitetanusnog cijepljenja, neophodno je konsultirati
liječnika ili hitnu medicinsku službu unutar 48-72 sata od
povrijeđivanja, radi procjenjivanja težine povrede i
eventualnog obnavljanja antitetanusnog cijepljenja (danas se
sa antitetansunim cjepivom kombinira i antidifterični toksin).
Tkz. pasivnu imunizaciju treba sprovesti u svim
slučajevima kontaminiranih i opsežnih povreda kao i povreda sa
devitaliziranim (mrtvim) tkivom, ako su u pitanju osobe koje
ranije nisu kompletno cijepljene, ili su podaci o cijepljenju
nesigurni i neprovjereni. U tu svrhu se koristi humani
tetanusni imuni globulin koji je načinjen od antitijela iz
ljudske krvi a u stanju je da dŕ neposrednu zaštitu od ovog
tipa infekcije. Iako dobiveni iz ljudske krvi, u tijeku
njihovog pripremanja je isključena svaka mogućnost prenosa
zaraznih bolesti kao što su AIDS ili virusni hepatitis. U
ovakvim slučajevima, usporedno se treba provesti i aktivna
imunizacija. Kako cjepivo nebiva spravljeno iz ljudske krvi za
njegovu aktivnost je neophodno duže vrijeme da bi se u našem
organizmu stvorila određena zaštita od ovog tipa infekcije.
Sporedni učinci antitetanusnog cjepiva su dosta rijetki; može
se javiti jedna vrsta lokalne upalne reakcije sa bolom i
pečenjem na mjestu aplikacije, a teži oblici reakcije kao npr.
anafilaktički šok ili zapaljenje živca u blizini aplikacije
predstavljaju apsolutni izuzetak.
U svakom slučaju ogodno je iskoristiti priliku i kod
najmanjeg povrijeđivanja, da se provjeri koliko je vremena
prošlo od posljednjeg obnavljanja antitetanusnog cijepljenja i
da se ono eventualno obnovi. To prvenstveno vrijedi za osobe
iznad 65 godina jer se upravo u ovoj starosnoj skupini događa
i najveći broj slučajeva tetanusa.
vrati se
na početak
|