1. trbušna bol
2. izmjenjena funkcija crijeva, zatvor (konstipacija) ili proljev (dijareja)
3. hipersekrecija sluznice kolona
4. dispeptični simptomi (nadutost, mučnina, anoreksija)
5. različiti stupanj anksioznosti ili depresije.

Radi se o sindromu koji se javlja kod odraslih osoba, a dvije trećine oboljelih su žene; kod djece je bolest gotovo nepoznata, a kod starijih se dosta rijetko javlja.

1. Motorna aktivnost crijeva: Ne postoje poremećaji bilo pokretljivosti ili električne aktivnosti crijeva koje bi bile specifične za ovaj sindrom. Medjutim, dosta često se može otkriti predivertikularno oboljenje na osnovu povećena širine cirkularnih mišića sigmoidnog crijeva, povećane segmentacije i nepropulzivnog intraluminalnog tlaka. Motrona aktivnost debelog crijeva (kolona) je nenormalno povećana kod osoba sa bolovima u njemu, npr. poslije objeda, poslije davanja cholecystokinina ili holinergičkih lijekova, ili poslije emocionalnog stresa.
2. Psihološki stres: Većina bolesnika sa sindromom iritabilnog debelog crijeva (kolon) ispoljava smetnje u vrijeme stresa. Poremećaj funkcije debelog crijeva je uobičajena tjelesna manifestacija emocijonalne napetosti. Svima nam je dobro poznato da različiti emocionalni činioci mogu dovesti do promjena u funkciji probavnog sustava. Tako se prilikom javnih nastupa bilo koje priorode (studenti, kantautori, predavači, itd.) pojavljuje suhoća u usnoj duplji, stezanje u grlu; pri psihičkoj napetosti i strahu iznenadni proljev ili gubitak teka; pri neugodnim psihičkim doživljajima mučnina i povraćanje. Prestankom psihičkog podražaja obično nestaju i gore navedene tegobe. Među psihičkim čimbenicima znatnu ulogu imaju i razmirice u obitelji i na radnom mjestu, bolest i smrt u obitelji te rastanak od nje, kao i novčane poteškoće. I psihičke traume iz djetinjstva, napetost u obiteljskom životu, alkoholizam, rastava ili gubitak roditelja ili bračnog partnera, psihička i fizička kažnjavanja, pojave su na koje se često nailazi u anamnezi bolesnika s različitim funkcionalnim promjenama u probavnom sustavu.
3. Dijetalne navike: Prehrana sa malo ostataka može biti predisponirajući čimbenik u nastajanju ovoga sindroma dok uzimanje alkohola te pušenje pogoršavaju već postojeću simptomatologiju. Kod određenih bolesnika treba uzeti mogućnost postojanja laktozne nepodnošljivosti.

Treba napomenuti ipak, da noćni proljevi i buđenje bolesnika iz sna, poradi probavnih smetnji, često je rezultat organskog oboljenja crijeva.

Prilikom fizikalnog pregleda kod oboljelih se otkriva jedna veća ili manja trbušna bolna osjetljivost duž toka debelog crijeva. Sigmoidoskopijom/kolon-ileoskopijom se mogu otkriti često izraženi spazmi (grčevi), te mukus (sluz) u lumenu (unutrašnjosti) debelog crijeva, a često se može i isprovocirati nastanak simptoma oboljenja. Rendgenskim pretragama probavnog sustava mogu se otkriti promjene u pokretljivosti (motilitetu) crijeva bez nekih drugih evidentnih abnormalnosti. Od laboratorijskih pretraga neophodno je načiniti kompletnu krvnu sliku te pregled stolice na okultno krvarenje, te isključiti eventualnu prisutnost infestacije parazitima te infekcije bakterija patogenih sojeva.

Jedan od najvažniji aspekta u tretmanu ovoga sindroma je razuvjeravanje pacijenta da se ne radi niokakvom teškom i organskom oboljenju. Liječenje ovoga stanja je dosta komplicirano te zahtijeva mnogo strpljenja od strane bolesnika kao i od samog liječnika. Liječnik treba protumačiti bolesniku bit ovog oboljenja te ga upozoriti da njegove teškoće nisu posljedica neke organske bolesti, te da ga oslobodi straha od raka ili ulceroznog kolitisa.

Dijeta: Ne postoji jednostavna i jedinstvena dijeta koja se može primjeniti na sve bolesnike sa ovim sindromom. Dijetalna prehrana ne smije biti prestoga i mora biti sastavljena tako da ni količinski ni kakvoćom ne izazove preveliku motornu i sekretornu aktivnost probavnog sustava. Neki bolesnici dobro reagiraju na povećanje celuloznih vlakana u prehrani. Gruba je pogreška ako bolesnik sa zatvrom (opstipacijom) izbjegava ili isključuje iz prehrane povrće i voće, jer su ti sastavni dijelovi prehrane najbolji podražaj crijevne peristaltike. Isključivanje mlijeka i mliječenih proizvoda može dovesti do znatnog poboljšanja simptoma, kod nekih bolesnika.

Osobne navike: Od velike je važnosti uzimanje hrane u određeno vrijeme, adekvatno spavanje te tjelovježbanje i relaksacija. Po mogućnosti trebalo bi da se znatno ograniči pušenje i uživanje kofeina i alkohola.

Psihoterapija: Kao što je već gore napomenuto, od velike je važnosti umiriti bolenika te kada se dijagnoza postavi, razuvjeriti ga da ne boluje od nekog organskog oboljenja koje bi moglo biti uzrok njegovih tegoba. Potrebno je analizirati sve one čimbenike koji su doveli do pojave ovoga sindrome i pokušati da ih bolesnik savlada ili ukloni. Anksiozna stanja i depresiju treba liječiti na adekvatan način.

Simptomatski tretman: U liječenju ovoga sindroma koriste se spasmolitici, antidijarojici (ukoliko su prisutni proljevi), sedativi te antidepressivi. Biljni mucilogeni (Metamucil) mogu biti od koristi u regulaciji zatvora (opstipacije), izbjegavajući tako jake nadražujuće laksative, mada je dosta korisnije pribjeći jednoj zdravoj dijeti integriranoj sa dobrom dozom fizičke aktivnosti.