|
TEŠKI AKUTNI RESPIRATORNI SINDROM (SARS) |
|
Kraće etiološko i epidemiološko razmatranje
Prvi slučaj oboljenja bio je otriven u Hanoju, prošlog 26-og veljače. Međutim drži se da je izvor aktualne epidemije Hong Kong, iako je predhodna epidemija istog oboljenja bila otkrivena u južnoj kineskoj provinciji Guandong u gradu Foshan, još 16 studenoga prošle godine. Drži se da je jedan kineski liječnik neznajući i protiv svoje volje (oboljeli) prenio virus u Hong Kong. Smrtnost od teškog akutnog respiratornog sindroma (SARS) je od 3-5 % a postotak smrtnosti se znatno povećava kod oboljelih od kroničnih bolesti (šećerna bolest, kronične bolesti jetre, kronične plućne bolesti, oboljeli sa srčanom slabošću). Iako se još diskutuje o infektivnosti ovog oboljenja, pojedini istraživači drže da se virus prenosi zrakom, tj. izdahnutim zrakom oboljelih, a u ovom slučaju bi bio jako kontagiozan. SZO (Svjetska Zdravstvena Organizacija) te Ministarstvo zdravlja u Hong Kongu, drže međutim , da do prenosa infekcije dolazi putem sitnih čestica sluzi izbačene kašljanjem i kihanjem, što znači da do njenog prenosa može doći samo ukoliko postoji kontak sa oboljelom osobom u maksimalnom razmaku od oko jednog metra. Bilo kako bilo, do sada empirički podaci ukazuju da je SARS manje kontagiozan nego sama influenca (gripa). Kliničke manifestacije i dijagnostički kriteriji SARS-a
U svakom slučaju na ovo oboljenje treba posumljati ukoliko je postojao kontakt sa osobom koja je već oboljela od SARS-a, ili ukoliko osoba dolazi iz mjesta u kojima je dokumentirana prisutnost ovog oboljenja (Kina, Hong Kong, Indonezija, Filipini, Singapur, Tajland te Vijetnam). Za tijesan kontakt se podrazumjeva direktan kontakt sa oboljelom osobom pri njenom liječenju te eventualni kontakt sa sa tjelesnim tekućinama i respiratornim sekretima oboljele osobe. Liječenje Ne postoji još specifično liječenje ovog oboljenja. Oboljeli bivaju liječeni sa ribavirinom (virostatski lijek), antibioticima širokog spektra te kortizonskim lijekovima. Jedan liječnički tim iz Hong Konga je izjavio da su postigli dobre rezultate dajući oboljelima više doza seruma dobivenog od oboljelih koji su se oporavili od SARS-a . Ovaj podatak ukazuje da pojedine osobe mogu razviti antitijela protiv ovog tipa infekcije. U čitavom ovom kaosu, međutim, ovaj način liječenja nosi sa sobom određene rizike, kao npr. moguć prenos drugih virusnih oboljenja već prisutnih u krvi oporavljenih bolesnika od SARS-a (HIV, epatite B/C).Dvije istraživačke laboratorije, u Njemačkoj i u Japanu, su uspjele identificirati gore navedene viruse kao moguće uzročnike SARS-a, što bi trebalo doprinijeti ciljanom liječenju, a osim toga u veoma skorije vrijem e i do izrade cijepiva.Kontrola infekcije Jedini način kontrole ovog tipa infekcije je izoliranje oboljelog, njegovom brzom hospitalizacijom, po mogućnosti u sobi sa negativnim tlakom. Osoblju koje liječi i prati oboljeloga preporučava se uporaba rukavica i specijalnih ogrtača sa maskama, kao i jedno savjesno poštivanje higijenskih normi. Radi se prvenstveno o restriktivnim mjerama koje su se dale kao neophodne zbog još u cijelosti nejasnog načina prenosa ovog tipa infekcije. |
Virus
odgovoran za nastanak ovog plućnog oboljenja, 
Poslije
jednog inkubacijskog perioda u trajanju od 2-7 dana, bolest se manifestira
u formi sličnoj influenci (gripa), sa vrućicom (povišenje tjelesne
temperature više od 38°C), tresavicom, glavoboljom, kihanjem i kašljanjem,
te bolovima u mišićima. Osim toga u nekim slučajevima može doći do osipa
po koži, te pojave proljeva. U daljnjem tijeku dolazi do pojave smetnji u
disanju (kratak dah ili asmatički napadi) a oboljeli razvija promjene na
plućima koje bivaju vidljive na radiografskim snimcima pluća a koje se ne
razlikuju od promjena kod drugih oblika upale pluća. Kliničko stanje
oboljelog se pogoršava veoma brzo, unutar pet dana od pojave prvih
simptoma, dovodeći do jedne respiratorne slabosti, koja u pojedinim
slučajevima može dovesti i do smrtnog izhoda.