|
INFEKCIJE MOKRAĆNOG SUSTAVA |
|
Infekcije mokraćnog sustava su dosta česta oboljenja, poglavito kod ženskog spola, koja ne bi trebalo podcjenjivati; naime ukoliko ne otkrivena i ne liječena na vrijeme, mogu dovesti do oštećenja bubrega (organa koji je temeljan za eliminaciju vode i različitih tvari iz našeg organizma). Infekcije mokraćnog sustava mogu da zahvate donje dijelove toga sustava, mokraćni mjehur (organ gdje se skuplja mokraća koja dolazi iz bubrega prije nego što biva izbačena van našeg organizma) i izvodnu mokraćnu cijev (odvodi mokraću iz mokraćnog mjehura u spoljašnjost). Uopćeno govoreći u ovom slučaju radi se o infekciji koja se zove cistitis, mada anatomski gledano ukoliko infekcija zahvati samo mokraćnu cijev onda govorimo o uretritisu. Medjutim infekcija može zahvatiti i gornje dijelove mokraćnog sustava, tada govorimo o pijelonefritisu, dosta zabrinjavajućoj infekciji, budući da može dovesti do trajnih posljedica na bubrezima i na ureterima (gornje mokraćne cijevi preko kojih mokraća iz bubrega dolazi u mokraćni mjehur). Mikroorganizmi odgovorni za infekciju donjih dijelova mokraćnog sustava, ukoliko neadekvatno tretirani, s vremenom, mogu se proširiti na gornje dijelove mokraćnog sustava i izazvati pijelonefritis. PUTOVI INFEKCIJE Mikroorganizmi odgovorni za ovu vrstu infekcije najčešće potiču iz donjih dijelova probavnog sustava, gdje se nalazi njihovo prirodno stanište, i mogu postati infektivni ukoliko prodru u druge organe, u ovom slučaju mokraćni sustav. Naime završni/izlazni dio debelog crijeva (čmar), nalazi se dosta blizu završnog/izlaznog dijela mokraćne cijevi (zatvor/opstipacija, npr. olakšava prelaz tih mikroorganizama iz probavnog u mokraćni sustav), poglavito kod žena: time se u stvari objašnjava lakoća i učestalost ovog tipa infekcije negoli kod muškaraca. Kod muškaraca, medjutim, s godinama dolazi do uvećanja (hipertrofije) prostate (muški organ veličine kestena, smješten ispod mokraćnog mjehura a iza muškog spolovila), koja dovodi do zastoja mokraće u mokraćnom mjehuru a time i olakšavajuće okolnosti za pojavu infekcije. Infekcija se može prenijeti i iz rodnice, a i spolni odnos može biti odgovoran za njeno nastajanje. Treba napomenuti isto tako da prisutnost bubrežnih kamenaca može biti predispozicija za nastanak infekcija. GLAVNE TEGOBE MOKRAĆNE INFEKCIJE U slučaju cistitisa, mokrenje može biti praćeno bolovima i jakim peckanjem, a dosta često oboljeli imaju i učestalo mokrenje malih količina mokraće sa osjećajem neizpražnjenosti mokraćnog mjehura. U nekim slučajevima bolesnici mogu zamjetiti promjene u boji i mirisu mokraće kao i prisutnost krvi u mokraći, a mogu se žaliti i na konstantne bolove u donjim dijelovima trbuha. Rijetko je cistitis praćen sa povišenjem temperature. U slučaju pijelonefritisa u pravilu postoji vrućica, praćena nerijetko sa tresavicom, a moguće je da se oboljeli žali i na mučninu i povraćanje, kao i bolove u ledjima, u preponama ili u visini bubrega (bubrežne lože). Moguća je i prisutnost gnoja i krvi u mokraći, a nerijetko smetnje od strane donjih dijelova mokraćnog sustava mogu izostati (bolovi pri mokrenju, peckanje i učestalo mokrenje/simptomi cistitisa). Moguće je neki put da infekcije u donjim dijelovima mokraćnog sustava ne daju nikakvih smetnji i da budu dijagnosticirane samo u toku rutinskog pregleda urina; tada se govori o asimptomatskom cistitisu. Bilo kako bilo ukoliko se žalite na gore navedene simptome korisno je da se kosultirate sa Vašim liječnikom, a poglavito ukoliko imate gore navedene simptome pijelonefritisa. KAKO DO DIJAGNOZE ? Sama klinička slika (tegobe bolesnika) nekada je dovoljna za postavljanje dijagnoze, ali je veoma važno načiniti kompletnu pretragu mokraće a posebno kulturu mokraće (urinokultura), a ona se sastoji u tome da se mokraća zasijava na specijalnu laboratorijsku podlogu radi identifikacije uzročnog mikroorganizma i odredjivanja antibiotika za njegovu eliminaciju. Obično je za kompletnu pretragu potrebno nekoliko dana, a Vaš će liječnik prema kliničkoj slici i težini infekcije već odmah poslije te pretrage propisati antibiotsko liječenje, koja će eventualno biti promjenjeno na osnovu krajnjeg rezultata urinokulture. LIJEČENJE INFEKCIJE MOKRAĆNOG SUSTAVA U slučaju nekompliciranog cistitisa antibiotsko liječenje traje u pravilu 3-5 dana, najčešće s antibioticima iz grupe chinolona (ciprofloxacin/Ciproxinom ili norfloxacin/Noroxinom), iako je moguć i jednodnevni tretman sa Bactrim-om (trimetoprim-sulfometaxazol), koji medjutim dosta često dovodi do povratka infekcije. Kao što je već napomenuto gore, antibiotsko liječenje može zahtijevati modifikaciju u zavisnosti od rezultata urinokulture, obično se to dogadja u slučajevima recidivantnih infekcija. Važno je informirati liječnika ukoliko postoje alergije na neke antibiotske lijekove ili ukoliko je u tijeku trudnoća (gore navedeni lijekovi su kontraindicirani). Ukoliko se radi o pijelonefritisu u pravilo liječenje traje do dva tjedna sa gore navedenim antibioticima ili eventualno sa antibioticima odredjenim prema antibiogramu. U slučaju pijelonefritisa neki put je neophodna i ospedalizacija. KORISNI SAVJETI U PREVENCIJI INFEKCIJA MOKRAĆNOG SUSTAVA Veoma je važno prisjetiti se nekih jednostavnih savjeta koji mogu poslužiti u prevenciji ovog tipa infekcija:
|