| GENETSKI MODIFICIRANA HRANA I ZDRAVLJE |
|
Uvod Genetski modificirana hrana sad već je sastavni dio naše prehrane, i ma koliko se mi tome protivili i straha imali, ona je tu, bilo da se nalazi kao osnovna namirnica u prehrani, bilo da čini dio njih, i bez da smo svjesni njene prisutnosti. Za sve one zabrinute svakako nije nikakva olakšavajuća okolnost ako se kaže da oko 60 % proizvoda prodavanih u supermarketima širom svijeta može sadržavati dijelove transgenskog porijekla, ubačeni u namirnice bez znanja potrošača. Kalkulira se da genetski modificirana hrana povećava rizik od nastajanja raka, a pripisuju joj se i povećana incidencija alergijskih bolesti kao i slabljenje imunološkog sustava. S druge strane genetsko inžinjerstvo aplicirano u agrokulturi od mnogih je vidjeno kao rješenje ekološke krize koja proizilazi od industrijske agrokulture, te kao rješenje problema gladnih u svijetu. Na poseban način, prednosti genetskog inžinjerstva u agro-alimentarnom sektoru se manifestiraju u znatnom smanjenje uporabe pesticida koji zagadjuju okolinu, poboljšanju tehnike konzervacije hrane, poboljšanje njenog kvaliteta i povećanju prinosa u klimatski neadekvatnim predijelima. Široko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane hrane prouzročilo je velike pritiske na velike prehrambene tvrtke u Evropi, te su neke od njih kao Carrefour, Sainsburi, Nestle i Unilever, javno odbacili uporabu genetski modificiranog materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda. Stvar je mnogo drugačija u USA, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaćena, zbog punog povjerenja koje je dato FDA (Food and drug administration) i EPA (Environmental protection agency), dvijema glavnim institucijama koje vode kontrolu po pitanju živežnih namirnica i ambijenta, a koje su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, držeći da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. U današnje vrijeme ne postoje još jasne znanstvene spoznaje o predvidjanjima eventualnih rizika koji proizilaze od genetski modificiranih namirnica, kao i od eventaulnih interakcija izmedju transgena i DNK u koji bivaju unešeni.
Kraće opće razmatranje Genetski modificirana hrana je rezultat biotehnologije, to jest apliciranja genetskog inžinjerstva (znanost koja proučava sustave manipulacije DNK), s namjerom mijenjanja odredjenih karakteristika živežnih namirnica, a sa ciljem postizanja “boljeg kvaliteta i kvantiteta”. Hranu genetski modificiranu čine namirnice kod kojih su laboratorijski izmjenjene genetske karakteristike; jedan ili više gena uzetih od drugih namirnica ili organizama sa odredjenim svojstvima biva ubačen u nasljedni genetski materijal namirnice koja se želi modificirati, a sve sa ciljom njenog “poboljšanja”. Treba napomenuti da ovako modificirani materijal ne samo da odražava nova svojstva, nego ga i prenosi na buduće potomstvo. Problem genetskog modificiranja je što se on može dogoditi i izmedju živućih jedinki koje ne pripadaju istoj vrsti, proces koji praktički nije moguć u prirodi. Novonastale jedinke (biljke i životinje) primjerice, s jedne strane, bivaju otpornije na odredjene insekte, viruse, gljivice, pesticide, čime se olakšava njihova proizvodnja i povećava prinos. S druge strane ovaj proces dovodi do promjena u ekološkom sustavu, eliminirajući neke korisne biljke i insekte kao i stvarajući nove jedinke koje kao takve ne postoje u prirodi i za koje se još ne poznaje utjecaj na planetarnu ravnotežu.
Prednosti genetski modificiranih organizama Sigurno je da genetski modificirani organizmi imaju izvanredne potencijale u poboljšanju života ljudi. Primjerice ako se uzmu u razmatranje odredjene biljne kulture genetski modificirane, čime se je postigla njihova veća otpornost na odredjene insekte, parazite i štetni korov, samim tim u njihovom uzgajanju nije potrebna uporaba oderedjenih insekticida i pesticida. Smanjenom uporabom ovih kemijskih susptanci se umanjuje zagadjenost okoline, a izmedju ostalog se štedi na osnovnim supstancama, vremenu i energiji potrebnoj za njihovu proizvodnju. Osim toga očekuje se u budućnosti mogućnost stvaranja odredjenih biljnih kultura , genetski modificiranih, koje će biti u stanju da prinesu proizvode željenog nutritivnog, energetskog i funkcionalnog sastava, čime bi mogle smanjiti i daljnju industrijsku obradu kao i uporabu odredjenih aditiva i polimera. S druge strane, uloga genetski modificiranih organizama, je u pokušaju pobjedjivanja gladi u svijetu. Ako se uzme u razmatranje, da u narednih 100 godina, broj ljudi na zemaljskoj kugli, bi se mogao popeti do 10 miljardi, poljoprivredna proizvodnja bi trebala da se udvostruči kako bi mogla podmiriti prehrambene zahtijeve tako velike populacije, a sa trenutno obradivim površinama to nije moguće (u današnje vrijeme broj površina obradivog zemljišta je u konstantnom opadanju). Bio-tehnolohija u ovom slučaju bi mogla biti od velike pomoći i važnosti, mogla bi dozvoliti uzgajanje odredjenih biljnih vrsta na neobradivim površinama, kao i stvoriti biljne vrste otporne na odredjene klimatske utjecaje. Osim toga mogla bi stvoriti biljne vrste koje bi dale mnogo veće prinose; smanjiti poljoprivredne gubitke prouzročene napadima odredjenih insekata i parazita; proizvesti zdraviju stoku, i otporniju na infektivne i parazitarne bolesti, kao i stoku sa brzim rastom. Sve zajedno moglo bi poboljšati razvoju nerazvijenih i siromašnih zemalja svijeta. Osim ova dva gore navedena objektiva ne treba zaboraviti odredjena istraživanja u pokušaju proizvodnje odredjenih biljnih vrsta koje bi bile u stanju sintetizirati odredjene ljekovite supstancije. Nedostaci genetski modificiranih organizama i njihov utjecaj na zdravlje ljudi Još nije sa preciznošću moguće znati koji, i kakvi problemi proizilaze iz proizvodnje i konzumacije genetski modificiranih namirnica, zbog toga što još nedostaju eksperimenti na duži vremenski period. Uvodjenjem genetski modificiranih proizvoda u ljudsku prehranu, u svakom slučaju predstavlja jedan novi element, koji bi mogao imati odredjene utjecaje na ljudsko zdravlja i živuću sredinu. Kako stvari trenutno stoje još nisu načinjene dovoljne provjere koje bi mogle garantirati bezopasnost takvih proizvoda. Upravo zbog toga je i Engleska vlada postavila moratorij (odgodu) na uporabu genetski modificiranih proizvoda sve dotle dok ne postoje jasne potvrde koje bi mogle na apsolutan način isključiti eventualni negativni utjecaj tih proizvoda na ljudsko zdravlje. Kalkulira se da genetski modificirana hrana povećava rizik od nastajanja raka, a pripisuju joj se i povećana incidencija alergijskih bolesti kao i slabljenje imunološkog sustava. Motivirana sumnja proizilazi iz tkz. “vanjskog gena”, koji je u sastavu genetski modificiranih namirnica. Tijekom svoje povijesti čovjek je postigao jednu odredjenu intergenetičku naviku prema DNK različitih živežnih namirnica sa kojima je došao u kontakt. Radi se o jednom dosta sporom procesu privikavanja koji bi, uvodjenjem velikih količina genetski modificiranih namirnica, mogao vjerojatno imati negativnih utjecaja na zdravlje. Jedna od nepoznanica genetski modificiranih namirnica je vezana za potencijalni alergijski efekat bjelančevine, proizvoda genetske modifikacije, koje bi mogle dovesti do razvoja novih tipova alergija. U stvarnosti, već danas u čitavom svijetu oko 0.25 % djece i 0.5 % odraslih su alergični na bjelančevine sadržane u živežnim namirnicama. Izmedju ostalog se navodi, da odredjena transgenska sjemena mogu izazvati otpornost na uobičajene antibiotike, koji se uporabljuju u borbi protiv odredjenih tipova infekcija. U današnje vrijeme, naalost, veliki broj znanstvenika je objavio kako se razvija, izvan norme, sve veći broj intolerancije (nepodnošljivosti) na odredjene živežne namirnice, a na poseban način napominju povećanu učestalost celijakije (glutenska enteropatija – kronična bolest tankog crijeva koja je klinički obilježena malapsorpcijom zbog trajne nepodnošljivosti glutena / bjelančevina sadržana u odredjenim žitaricama). Kao mogući uzrok ovom fenomenu, znanstvenici navode upravo genetski modificirane namirnice, transgenske bjelančevine. Drugi ne manje važan problem koji napominju znanstvenici je i to da, suprotno kemijski štetnim proizvodima kao što su npr. pesticidi, genetski modificirani proizvodi ne mogu biti povučeni sa tržišta; rezultat toga su novi organizmi koji se samostalno umnožavaju, mutiraju, migriraju; znači trajni su, jedan put kreirani i pušteni u opticaj ne mogu više biti povučeni (George Wald: “The case against genetic eingineering”). Iz gore navedenog proizilazi, a i mnogi znanstvenici upozoravaju:
Postoje, medjutim, oprečna mišljenja, poglavito velikih multinacionalnih tvrtki, u posjedu prava za genetsku modifikaciju, koje drže da:
Početkom 2000 godine, u Montrealu, 130 zemalja došlo je do jednog zajedničkog dogovora koji predvidja jedan bio-sigurnosni protokol po pitanju uvoza genetski modificiranih namirnica. Prema tome dogovoru, potpisnice istoga, su ovlaštene zatvoriti državne granice ukoliko drže za shodno da genetski modificirani proizvodi mogu biti opasni za okoliš a posebice za zdravlje ljudi. Genetski modificirane namirnice na "našem stolu" Genetski modificirana hrana sad već je sastavni dio naše prehrane, i ma koliko se mi tome protivili i straha imali, ona je tu, bilo da se nalazi kao osnovna namirnica u prehrani, bilo da čini dio njih, i bez da smo svjesni njene prisutnosti. Za sve one zabrinute svakako nije nikakva olakšavajuća okolnost ako se kaže da oko 60 % proizvoda prodavanih u supermarketima širom svijeta može sadržavati dijelove transgenskog porijekla, ubačeni u živežne namirnice bez znanja potrošača. Rajčica, je bila prva genetski modificirana biljna kultura, stavljena na tržište u USA već 1994 godine. Genetskom modifikacijom su se uspijeli dobiti krupniji proizvodi i sa mogućnošću duže konzervacije. Riba mladica/losos je genestki modificirana radi njenog bržeg uzgoja i veće otpornosti na hladnoću. Riža/pirinač je živežna namirnica najviše studirana od genetičara. Genetski modificirana je lišena alergena, a u stanju je proizvesti vitamine, odredjene antiviralne supstance i cjepiva. Ova vrsta cerealija je glavni, a u pojedinim dijelovima svijeta i jedini izvor prehrane; ovakav tip dijete je lišen Vitamina A, čiji nedostatak može dovesti do teških poremećaja zdravlja (sljepoća). Realizacija riže koja bi bila u stanju genetskom modifikacijom stvoriti Vitamin A biće riješenje svih problema vezanih za njegov nedostatak. Soja i kukuruz, genetski modificirani, su namirnice koje su najšire raspostranjeni u našoj prehrani. Pogrešno je mišljenje da ne dolazimo u kontakt sa ovim namirnicama, naime one su prisutne kao “ namirnice fantazma ” u tisućama konfekcijoniranih proizvoda, a da njihova prisutnost nije naznačena na etiketama/naljepnicama tih proizvoda. Pojedini lanci supermarketa za prehrambene proizvode u Evropi su odlučili prodavati namirnice bez genetski modificiranog kukuruza i soje, usprkos ktome, u mnogim slučajevima potrošač ne može znati sastav i eventualno transgensko porijeklo proizvoda koje kupuje. To posebno važi za soju koja prolazi gotovo ne primjećena u sastavu mnogih prehrambenih proizvoda:
Kukuruz jedemo kao osnovnu namirnicu bilo pečeni ili kuvani, u vidu palente, a kao i dodatak u raznim salatama. Medjutim kao i soja, i on se nalazi u mnogim preradjevinama iako mislimo da ga tamo uopće nema (navodim neke primjere):
kukuruzno brašno je skoro uvijek upotrebljeno u sastavu kukuruznih pahuljica derivati kukuruza se nalaze u sastavu pekarskih proizvoda zbog toga što im poboljšava izgled kore slad iz kukuruza biva uporabljena u proizvodnji piva kukuruzno ulje i škrob se koriste u proizvodnji industrijske majoneze i umaka namirnice za dojenčad kao homogenizati, imaju u svom sastavu kukuruznog škroba pudinzi, sladoled i želatine sadrže kukuruzne derivate radi povećanja konzistencije kukuruzno brašno biva uporabljeno u pripremanju raznih vrsta krema i u gotovim juhama/čorbama iz vrećice kukuruzni škrob biva dodan u pripremanju kvasca, znači i u kruhu žvakaće gume sadrže sorbitol (daje okus svježine) i glikozni sirup, a obadvoje su proizvodi kukuruza.
U današnje vrijeme ne postoje još jasne znanstvene spoznaje o predvidjanjima eventualnih rizika koji proizilaze od genetski modificiranih namirnica, kao i od eventaulnih interakcija izmedju transgena i DNK u koji bivaju unešeni. Široko nezadovoljstvo po pitanju genetski modificirane hrane prouzročilo je velike pritiske na velike prehrambene tvrtke u Evropi, te su neke od njih kao Carrefour, Sainsburi, Nestle i Unilever, javno odbacili uporabu genetski modificiranog materijala u pripremanju prehrambenih proizvoda. Stvar je mnogo drugačija u USA, gdje je biotehnologija pozitivno prihvaćena, zbog punog povjerenja koje je dato FDA (Food and drug administration) i EPA (Environmental protection agency), dvijema glavnim institucijama koje vode kontrolu po pitanju živežnih namirnica i ambijenta, a koje su dale zeleno svijetlo za komercijalizaciju genetski modificiranih proizvoda, držeći da oni ne predstavljaju problem po zdravlje ljudi i okoline. Interesantno je napomenuti i neke odredjene brojke vezane za proizvodnju genetski modificiranih namirnica u USA; naime prema podacima od strane USDA (United States Department of Agricoltore) u 1996 površina zemljišta na kojima su se obradjivale genetski modificirane namirnice iznosila je 1.5 miliun hektara a trenutno ta brojka je se popela na 21 miliuna hektara. Biološka hrana (BIO), naziv koji sve češće nalazite na odredjenim ambalažama mnogih namirnica u supermarketima, služi za specifikaciju hrane koja nije podvrgnuta genetskoj manipulaciji, što znači da se radi o prirodnim namirnicama.
|