ZBOG ČEGA DROGU UZIMAJU ADOLESCENTI ?

Mladi na uzroke uzimanja droga gledaju na svoj način i ta njihova tumačenja treba uzeti vrlo ozbiljno. Većina mojih pacijenata, ovisnika, na pitanje: "Zbog čega si počeo uzimati drogu ?”- odgovara da su započeli iz znatiželje i/ili na nagovor prijatelja. Doista, mnogi mladi iz tih razloga prigodno iskušaju neko od sredstava ovisnosti i svjesni mogućih posljedica ako bi nastavili, odustaju od daljnjeg eksperimentiranja.

No čim su to i taj prvi put učinili, povećao se rizik da će stim i nastaviti. Ako današnje ovisnike pitate zbog čega su nastavili s uzimanjem, pošto su zadovoljili svoju znatiželju i probaili drogu, odgovorit ce da im se dopalo ili da su bili u društvu prijatelja koji su to radili pa je bilo logično da se s njima solidariziraju. Poslije, kad su postali ovisni, morali su nastaiti s uzimanjem droge jer više nisu mogli prekinuti.

Ako detaljnije analiziramo motive zbog kojih dio mladih ustraje u uzimanju nekojeg sredstva ovisnosti, uključujući duhan i alkohol, tada dolazimo do ovih spoznaja:

 1.    Kada je riječ o alkoholu ili duhanu, mladima koji se sve više osjećaju odraslima, izgleda sasvim prihvatljivo činiti ono što vide da čine odrasli. Stavljajući prve cigarete u usta, obično na nagovor nešto starijih vršnjaka, imaju osjećaj da postižu barem dvije stvari do kojih im je u toj fazi toliko stalo:

• osjećaju se odraslijim, slobodnijim, hrabrijim u odnosu na vršnjake koji to ne čine. Puštanjem dimnih signala svijetu oko sebe (iza ledja roditelja) kao da daju poruku: "Pogledajte me, ja pušim, nisam više klinac/klinka", 

• osjećaj da će u krugu vršnjaka (koji su propušili prije njih) lakše biti prihvaćeni ako prihvate ponudjenu cigaretu (prisjetimo se važnosti rituala prihvaćanja lule mira kod Indijanaca). Slično se doagadja s pijenjem alkoholnih pića, a i s pušenjem prvih cigareta marihuane. 

Mladi koji su donijeli odluku da neće pušenjem cigareta ili uzimanjem droga stvarati privid da su odrasliji te da im nije potrebno pušiti cigaretu da bi "imali prijatelja", svoj će ja postupno izgradjivati i samopotvrdjivati na mnoge druge, zdravije i prihvatljivije načine. Kako to mnogi mladi običavaju reći, ako se već pravimo važni, doista to ne bismo trebali činiti na način koji će nama ili nekome drugome prouzročiti štetne posljedice.

  2.    Adolescencija je razdoblje kada mladi počinju izlaziti van. Na mjestima zabave i druženja, što više izlaze , sve će više i češće biti u prilici da im netko ponudi neku drogu. Ako su nesigurni u sebe i ako prije nisu donijeli čvrstu odluku i time izgradili način kako se tome oduprijeti, znatno će se povećati rizik da će njihovo slabo ja popustiti pritisku.

 3.    Mnogi mladi misle da će tulumarenje biti uzbudljivije ako to čine na način koji im roditelji ili drugi autoriteti zabranjuju. Doista, u početku može izgledati da su zabave intenzivnije i nezaboravnije što su mladi pijaniji, napušeniji i nagutaniji. Ipak, oni koji se priklanjaju tom načinu trebali bi se upitati nije li to ipak lažno zadovoljstvo za koje će, ako izgube kontrolu, morati platiti visoku cijenu. Konačno, mnogi mladi otvoreno su priznali da je osjećaj praznine, mrtvila, umora i sl. neugodna kazna koja slijedi već drugi dan nakon što su noć proveli ludujući pijani ili drogirani i da se to jednostavno ne isplati.

 4.    Neki će mladi pokušati uzimanjem, alkohola ili droga potisnuti u zaborav ili pobijeći od trenutnih životnih problema koji ih frustriraju ili čine nestretnim. Tu se može raditi o problemima u obitelji (rastava roditelja ili druga kompromitirajuća dogadjanja, smrt ili teška bolest bliskog člana obitelji), neuspjeh u školi ili u nekim drugim važnim područjima u životu mladih (neuspjeh u emocionalnim vezama, napuštanje prijatelja, slabi rezultati u pokušaju ostvarenja sportske ili neke druge izvanškolske karijere i sl.). U takvim situacijama mladim ljudima treba duboko razumjevanje, podrška i pomoć u prevladavanju problema. Uzimanjem droge ili alkohola ne samo da neće riješiti ni jedan problem već će se uz postojeće nagomilavati i stvarati sve više novih.

 5.    Uzimanje droga može biti reakcija na osjećaj dosade, nesigurnosti, zbog usamljenosti, odbačenosti, niska samopoštovanja ili inferiornosti u odnosu na druge. Ni jedno od tih stanja neće se ukloniti uzimanjem sredstava ovisnosti. Kreativnu životnu dinamiku i osjećaj samopoštovanja treba graditi trijezno i strpljivo kroz što bolje izvršavanje svih važnih životnih uloga (uloga sina/kćeri, brata/sestre, učenika, prijatelja, susjeda, partnera, člana sportskog tima), istraživanjem, hobijima i iznad svega svrhovitim radom.

 6.    Neki se mladi odlučuju na život od danas do sutra uz uporabu droga smatrajući da je to bolje “jer život ionako nema previše smisla". Takav stav često je vezan uz materijalističko-ateističku životnu filozofiju: živim ovdje, sada i samo jednom. Koliko god na prvi pogled izgledalo logičnim da mladi koji žive bez vjere i nade nastoje život što je moguće više iskoristiti pa postaju hedonisti, upravo zbog toga što oni misle da prolaznost života nema alternativu, po logici stvari trebalo bi još više paziti na stil življenja koji će im osigurati što bolje zdravlje, manje rizika stradanja, a time i duguvječnost. Često se medjutim dogadja obrnuto – osobe koje osjećaju istinsko uporište u vjeri, nadajući se beskonačnosti, životom u svakodnevici mnogo mudrije raspolažu i pokazuju više obzirnosti prema svijetu i prirodi koja ih okružuje. Manje su sebični, lakše podnose frustracije, manje teže moći, dominaciji nad drugima i novcu, a više miru, moralnosti, ljubavi i uvažavanju potreba drugih, jer su, na primjer, izabrali Krista za uzor.

 Kao što je navedeno, vrlo različiti uzroci mogu mlade i neiskusne osobe odvesti na put prema ovisnosti da bi na koncu svi imali isti problem. Ako promatrate na nekom odijelu za liječenje ovisnika, skupinu tih bolesnika, oni će u mnogo čemu izgledati slični, a u jednoj stvari gotovo identični. Vi dakako znate o čemu je riječ. Tu se više ne vidi jesu li u djetinjstvu bili sretni ili nesretni, jesu li bogate ili siromašne, kompletne ili nekompletne obitelji, jesu li prije početka uzimanja droge bili veseli ili tužni, usamljeni ili okruženi prijateljima, odlični ili loši učenici, jesu li vjerovali u nešto ili ni u što, jesu li bili nesigurni ili pretjerano samouvjereni, bahati ili poniženi, jako zatvoreni ili previše otvoreni, jesu li bili suviše ili posesivno voljeni ili su živjeli uz osjećaj da ih nitko ne voli i ne razumije. Bez obzira na to jesu li o mogućim opasnostima ili posljedicama uporabe droga znali mnogo ili gotovo ništa, ispravno ili krivo, u svojem se postupanju i donošenju odluka nisu pokazali mudrima. Dajući prednost trenutnim "rješenjima" i kratkotrajnim efektima ponudjene droge i tobožnjem užitku u situaciji "ovdje i sada", propustili su dublje i dugoročnije uzročno-posljedično prosudjivati o kvaliteti svojih odluka i postupaka.

Zbog toga je na mjestu preporuka mladima (a i odraslima): ne koristite drogu, koristite mozak (be smart, do not start: budi mudar, nemoj početi).

Iz knjige: "Doktore, je li istina da trava cisti pluca ?" - Prof. dr. Slavko Sakoman; Narodni zdravstveni list, rujan-listopad/2000.

vrati se na početak